U odnosu na lanjsku, ove se godine duljina plinovoda koji je u Zadru izgradila tvrtka Ante Gotovine i Željka Dilbera utrostručila, pa se može zaključiti i da su prihodi Adriatik gradnje u 2012. godini, u kojoj je general oslobođen optužbi za ratni zločin, snažno porasli. Posla na plinifikaciji Zadra ima sigurno za još godinu-dvije jer su odradili tek trećinu zadatka. Zanimljivo je da je i drugi podizvođač zagrebačke Montmontaže, tvrtke s kojom je koncesionar EVN dogovorio plinifikaciju, u vlasništvu drugog generalovog prijatelja – Viktora Grancarića.
U vrijeme dok je iščekivao presudu u haškom zatvoru, suočen s optužbom za ratni zločin i sudjelovanje u ‘udruženom zločinačkom poduhvatu’, general Ante Gotovina priželjkivao je poduzetnički poduhvat i zajedno s prijateljem Željkom Dilberom još 2010. osnovao građevinsku tvrtku Adriatik gradnja. Generalova poduzetnička inicijativa javnosti je ostala nepoznata dok Tportal nije objavio priču u ožujku 2011. godine, i tada su nam njegovi odvjetnici objasnili da je Dilber pripremio tvrtku nadajući se oslobađajućoj presudi, kako bi sve bilo spremno za pokretanje posla kada Gotovina izađe na slobodu. Iste godine generala je Haški sud nepravomoćno osudio na 24 godine zbog sudjelovanja u ‘udruženom zločinačkom pothvatu’, pa je Dilber u posao krenuo ne čekajući generala, i ostvario prihod od 5,2 milijuna kuna. Tada nam je Gotovinin prijatelj otkrio da je tvrtka radila na plinifikaciji Zadra, kao podizvođač projekta austrijske tvrtke EVN Croatia, koja je dobila koncesiju za izgradnju plinske mreže u Dalmaciji.
Kod austrijskog koncesionara raspitali smo se kako napreduje gradnja plinske mreže u Zadra, i šire li se s plinovodom i Gotovinini poslovi i prihodi Adriatik gradnje u 2012-oj, godini u kojoj je general 16. studenog oslobođen svih optužbi i doživio spektakularan doček u rodnom gradu? ‘EVN Croatia je u ugovornom odnosu isključivo s glavnim izvođačem radova, Montmontažom, koja je sklopila pojedinačne ugovore s podizvođačima radova. Stoga konkretne iznose ne možemo komentirati jer su oni dio ugovornog iznosa između Montomontaže i ostalih podizvođača radova’, odgovorili su nam iz tvrtke EVN Croatia.
No iz informacija o širenju plinske mreže, doduše grubom procjenom, može se zaključiti da su i poslovi Gotovinine tvrtke utrostručili. Naime, iz EVN Croatia su nam pojasnili da je u 2011. godini, kad je Adriatik gradnja kao podizvođač Montmontaže uprihodila 5,2 milijuna kuna, izgrađeno 8,5 kilometara plinske mreže. Kilometri su se ove godine utrostručili: ‘EVN Croatia je ove godine na području Zadra izgradio 30 km plinske mreže i odorizacijsku stanicu. Radove je izvodio glavni izvođač radova, Montmontaža, u suradnji s podizvođačima radova Diklo gradnjom i Adriatik gradnjom’, odgovorili su Tportalu. Pod pretpostavkom da je Adriatik gradnja ove godine, kao i lani, bila angažirana samo na poslovima plinifikacije, a duljina plinska mreža je utrostručena, njihovi su prihodi bez sumnje snažno rasli s lanjskih pet milijuna.
Inače, Montmontaža je zagrebačka građevinska tvrtka duge povijesti, čiji je vlasnik Nikola Lisičar ubijen 2006. Nakon tog zločina obiteljske borbe za kontrolu nad tvrtkom traju sve do danas: Montmontažom danas upravlja zet pokojnog vlasnika John Rohan, dok su s druge strane Lisičareva udovica i njegova dva sina. Za posao plinifikacije Zadra zagrebački su građevinari uz generalovu tvrtku, kojoj je to prvi i koliko je poznato jedni posao, koja zapošljava samo dvoje ljudi i nije imala iskustva u sličnim poslovima, odabrali još jednog podizvođača iz Gotovinina kruga – Diklo gradnju.
Ona je u vlasništvu Viktora Grancarića, za kojeg mediji pišu da je generalov prijatelj još iz ratnih dana, kada je bio pripadnik vojne policije. Danas je Grancarić poznati zadarski građevinar, vlasnik obrta Diklo kop koji je prerastao u tvrtku Diklo gradnja, i odradio je brojne projekte za Grad, Hrvatske ceste, HAC i privatne investitore. Radeći kao podizvođač Viadukta na izgradnji ‘Kalmetine’ – odvojka autoceste nazvanog od milja po HDZovom ministru, Diklo gradnja našla se i na famoznoj ‘Kalmetinoj salveti’. Autentičnost tog dokumenta (inače popisa građevinara koji su radili za HAC i navodnih provizija političarima) odlučno je demantirao sam Božidar Kalmeta, tvrdeći da se radi o spinu bez pravih dokaza da je popis doista i postojao. Diklo gradnja imala je prema posljednjim podacima iz poslovnog registra u 2011. godini prihod od 12,1 milijuna kuna, no tvrtku muči problem s likvidnošću: u posljednjih osam dana sva su im tri poslovna računa neko vrijeme bila u blokadi.
Zanimljivo je da se Zadrani od početka radova, ne znajući tko su EVN-ovi koncesionari, žale na raskopane ceste koje za sobom ostavljaju ‘austrijski plinifikatori’. Zbog toga se EVN Croatia ovo ljeto ispričala građanima objašnjavajući da ‘od postavljenih cijevi do asfalta struka nalaže čekanje od mjesec dana’. Zadrane muči i cijena priključka od 7.000 kuna po domaćinstvu (iako je Zadarska županija najavljivala da će priključak biti besplatan) te visoka cijena plina u tom gradu, jedna od najviših u Hrvatskoj. Zato se u Zadru na plinsku mrežu priključilo tek nekoliko velikih potrošača: tvornica Maraska, bolnica i zgrada u vlasništvu Ministarstva branitelja u naselju ‘Crvene kuće’. Bez obzira na nedostatak, barem za sada, oduševljenja kod malih potrošača, posla za Gotovinu, Dilbera i Grancarića kod EVN-a sigurno još ima, jer su odradili tek trećinu zadatka, sagradivši tridesetak od planiranih 90 kilometara plinske mreže.