“Vrančić želi pobiti pse zbog poslovnih interesa Zrilića!”

Izjava dogradonačelnika Zvonimira Vrančića o zatvaranju “ilegalnog azila za pse” na Žmirićima izazvala je brojne negativne reakcije među našim sugrađanima. Naime, ova izjava ne bi bila toliko suluda da je u međuvremenu osiguran alternativni smještaj za napuštene životinje na području Zadarske županije o čemu se tupilo godinama među zadarskim političarima koji su se razbacivali idejama, rješenjima i humanosti prema životinjama, a sve s ciljem kako bi se riješio jedan od većih gradskih problema. Naravno od rješenja nije bilo ništa osim što se pogodovalo određenim poduzetnicima, a problem nije rješavao. Izjava dogradonačelnika smiješna je i s druge strane, jer opće poznato je koliko tzv. azil na Žmirićima na terenu kontroverznog svjetskog poduzetnika Zdenka Zrilića već dugo egzistira. Godinama, dok su se rješavali imovinsko-pravni odnosi, urbanistički planovi, izgrađivale prometnice, drugim riječima pripremao teren za ove ili one poslovne poduhvate određenih “poslovnjaka” iz zadarskih krugova.

Šumsko zemljište, na što je još 2012. godine upozoravao gradski vijećnik Akcije mladih Marko Pupić Bakrač, na kojem se nalazi i azil, u površini od 19574 m2 (katastarske čestice 766/44; 766/47; 766/254; 766/255; 766/26 katastarska općina Diklo), kupila je tvrtka Hedus d.o.o. u vlasništvu kontroverznog svjetskog poduzetnika Zdenka Zrilića po cijeni od nekoliko kuna za metar četvorni. Najnovijim izmjenama i dopunama prostornog plana grada Zadra koji je stupio na snagu 18.siječnja 2012. godine, navedeno zemljište postalo je građevinsko, i to zona visoke gradnje, čime je njegova vrijednost skočila na oko 300 eura po metru četvornom. Nakon skoro desetak godina djelovanja azila na tom prostoru godina. netko se prije tri godine sjetio da je azil neuvjetan pa izdao rješenje o njegovom hitnom preseljenju. Početni troškovi preseljenja iznosili bi prema tadašnjim procjenama Pupića Bakrača oko 923.710 kuna, dok bi ukupna cijena realizacije projekta preseljenja iznosila vrtoglavih 5 milijuna kuna. Za istu svrhu u ovogodišnjem proračunu je osigurano oko 50.000 kuna za izmještanje azila, no kada, gdje ni kako još uvijek nitko ne zna!  Naravno cijelu višegodišnju sagu o smještaju napuštenih životinja trebalo je prikazati u humanom svjetlu te su se stoga javnosti prodavale priče i priče o brizi za životinje.

U cijeloj priči zapravo se skrenula pozornost s pravih razloga zbog kojih je pokrenut postupak hitnog preseljenja azila. Tko se uopće svih ovih godina usudio pitati i prigovoriti zašto je Grad u ovim kriznim vremenima godinama iz proračuna izdvajao godišnje oko 550.000 kuna za brigu o životinjama te njihov spas, usprkos zabrani rada koliko je bilo predviđeno za 2013. te 2014. godinu. Tko se uopće usudio pitati kako i na što su utrošena ta sredstva, a kamoli dokučiti stvarne razloge preseljenja. Pa nije valjda netko toliko nehuman da bi mogao ispitivati i kopati po tome kada se tu radi o jadnim životinjama?!

Marko Pupić Bakrač

– Po pitanju azila na Žmirićima ima puno nejasnoća, odnosno puno stvari nije predočeno javnosti na adekvatan i ispravan način. Ovaj problem smo počeli rješavati u suradnji s Marijanom Mustać, voditeljicom Udruge uza zaštitu životinja Zadar i voditeljicom azila na Žmirićima. Nešto više o cijelom slučaju znat ćemo u idućih nekoliko dana. Činjenica da Zadar kao peti grad u Hrvatskoj po veličini u 21. stoljeću mora imati azil za napuštene životinje i to je nedvojbeno. Naime, Grad Zadar je formalno-pravno sebe pokrio kada je rješenje problema prepustio veterinarskoj ambulanti iz Pokupskog Cerja, no ta tvrtka koja je ujedno šinteraj nije mogla adekvatno obavljati poslove na području grada Zadra. Pitam se komu je palo na pamet da angažira tvrtku pored Karlovca da odrađuje poslove u Zadru. Netko tko je dislociran ne može obavljati poslove u kojima je ažurnost jako bitna, kao u ovom slučaju. Svojedobno sam kao gradski vijećnik od pročelnika Pešuta u pisanom obliku tražio informacije na koji način se kontrolira prikupljanje pasa, da li imaju mikro čipove, da li ih se fotografira, na koji način se vrši isplata odnosno da li postoji mogućnost malverzacija u tom poslu. Odgovor niti danas još nisam dobio. Kao i Pokupsko Cerje i tvrtka As Eko iz Šibenika registrirana je kao šinteraj i kako sam doznao smije držati samo 30-ak pasa u svojim prostorima, a oni ih imaju preko 60. U njihovom radu i funkcioniranju postoji more problema, a najgore je to što oni nakon 60 dana neudomljene pse ubijaju u skladu sa zakonom što definitivno nije civilizacijski korektno za 21. stoljeće. Svojevremeno smo ponudili ideju o realizaciji javno-privatnog partnerstva gdje bi i dalje bila uključena Marijana Mustać sa svojim poznanstvima u Njemačkoj preko kojih bi bilo olakšano udomljavanje, no na to još nitko nije reagirao. Te izjave što sada Vrančić podvaljuje javnosti su običan spin, odnosno laž, istaknuo je Pupić Bakrač.

Naglašava kako je Grad Zadar raskinuo ugovor s veterinarskom ambulantom u Pokupskom Cerju jer je  veterinarska inspekcija ustanovila nepravilnosti u njegovom poslovanju.

– Raskinuli su taj ugovor jer se bavio određenim manipulacijama, odnosno mutnim radnjama. Naime, kada mu je došla inspekcija od prijavljenih 60 pasa pronašli su tek pet ili šest, te je tada tvrdio kako su mu ostali pobjegli. Ne znam što je s tim psima bilo, ali je teško povjerovati da je 50-ak pasa pobjeglo bez traga. Grad je u međuvremenu radio van zakona te ih je županijska veterinarska inspekcija morala kazniti jer nisu rješavali postojeći problem. Marijani Mustać su svašta obećavali, a sada Vrančić ultimativno traži izmještanje nečega za što je godinama znao da funkcionira bez dozvole i još k tome to financijski potpomagao iz gradskog proračuna. Vrančićevo izmještanje je zapravo ubijanje pasa!  Naime, da šinteraj u Šibeniku koji sada navodno obavlja poslove prikupljanja i zbrinjavanja napuštenih pasa i poštuje zakonski rok od 60 dana u kojemu je obvezatan skrbiti o životinjama, ti psi će biti ubijeni jer se najčešće radi o starijim životinjama koje rijetko tko želi udomiti, zaključio je Pupić Bakrač.

Nakon priča o izmještanju azila na teren prema Ražancu gdje je trebao biti sagrađen moderni gradski, odnosno županijski azil, dostojan petog po veličini grada u RH, preko problema s ishođenjem dozvola, plaćanja korištenja terena, nakon višegodišnjeg “laprdanja” o humanom rješavanju smještaja nevinih napuštenih životinjica koje bi na taj način dobile svu potrebitu skrb te im na taj način omugućili lakše udomljavanje u RH ili putem njemačkih udruga koje operiraju na hrvatskom teritoriju i naše pse udomljavaju, valjda, u Njemačkoj, Austriji, itd., do humanog austrijanca Andreas Bendera koji je trebao donirati oko milijun kuna u građevinskom materijalu za gradnju azila, njegovom misterioznom nestanku iz ove priče, itd., upravo je Vrančić bio taj koji je prošle godine stavio točku na “I” i glasno i jasno istaknuo kako grad Zadar neće graditi azil. Smatrao je kako je Grad Zadar problem napuštenih životinja riješio davajući koncesiju za hvatanje i prikupljanje napuštenih pasa veterinarskoj ambulanti Pokupsko Cerje (Karlovac), Predragu Barabi iz Paljuva za 1.900 kuna po uhvaćenom psu, s kojim su nakon samo nekoliko mjeseci i raskinuli ugovor nakon što mu je nadležna inspekcija pronašla nepravilnosti u poslovanju. Uz to je gradski pročelnik za socijalnu skrb i zdravstvo Mario Pešut krajem prošle godine istaknuo kako je Grad Zadar između ostalog i potrošio osigurane novce za prikupljanje i zbrinjavanje napuštenih životinja te veterinarska ambulanta pokupsko Cerje nije niti htjela besplatno obavljati dogovorene poslove. Prema svemu navedenom razvidno je kako u cijeloj ovoj priči nešto (ne)namjerno ne štima te da se više ne zna tko pije, a tko plaća. U svakom slučaju, područje grada Zadra i zadarske županije je oko tri mjeseca bilo bez adekvatne skrbi o psima lutalicama te su sve prijavljene životinje opet smještane u “ilegalni azil” na Žmirićima kojemu je upravo veterinarska inspekcija još 2011. godine izdala zabranu rada te naredila Gradu Zadru da pronađe adekvatno rješenje ovog problema što su isti i učinili “pro forma” sklapajući ugovor putem narudžbenice sa šinterajem iz Šibenika As Eko koji je posao hvatanja i zbrinjavanja napuštenih pasa obavljao nešto manje od pola godine u 2012. godini dok u igru za 100 kuna manje po psu nije upala veterinarska ambulanta iliti šinteraj iz Pokupskog Cerja. Naravno, niti to nije spriječilo Grad Zadar da i dalje financijski potpomaže rad azila sa zabranom rada na Žmirićima što je govorio i sam Vrančić pozivajući se na humanost i veliku ljubav prema nesretnim životinjskim bićima s neizvjesnom sudbinom.

Dražen Grgurović, Zvonimir Vrančić  (Foto: Ivan Katalinić / Antena Zadar)

Stoga se naši sugrađani s pravom pitaju zbog čega je sada naglo nastala strka oko izmještanja, odnosno zatvaranja azila, zbog čega sada Vrančić oštro ističe kako nakon tri godine svjesnosti o činjenici da je azil na Žmirićima imao zabranu rada, a Grad u kojem je tada bio gradonačelnik, a sada i dogradonačelnik je isti financijski u tom vremenskom periodu unatoč svemu pomagan, sada čekuje od sanitarne inspekcije da hitno zatvori “ilegalni azil za pse na Žmirićima”. Naravno, kaže da se to napravi na humani način, da se psi ne ubijaju, ali da azil ovom gradu više nije potreban?! Pa, ukoliko nije potreban nameće se logičko pitanje zašto onda u istom još uvijek ima pasa, zašto je tko zna na koji način, kako doznajemo, opet angažirana šibenska tvrtka As Eko, šinteraj u vlasništva Damira Vrvila, na poslovima prikupljanja i zbrinjavanja pasa?!

Vrančić danas smatra kako je Zadar problem napuštenih pasa funkcionalno riješio, te je pozvao i ostale jedinice lokalne samouprave da i oni zbrinu svoje napuštene životinje na isti način jer je najveći broj napuštenih pasa na Žmirićima bio upravo s područja županije.

Svojedobno se čak od svih općina na području Zadarske županije općina tražilo sufinanciranje gradnje novog azila, od kojeg je Vrančić potrošivši cijeli svoj gradonačelnički mandat na pronalaženje rješenja za gradnju novog azila  na kraju svog mandata iznenadno i odrješito odustao.

Tada je zbrinjavanje pasa i mačaka prepustio veterinarskoj ambulanti Pokupsko Cerje, čiji je vlasnik napuštene pse s područja grada odvozio u Paljuv, mada cijela procedura oko prikupljanja nije bila baš potpuno jasna s obzirom da je posao dobila tvrtka koja je dislocirana, odnosno oko 300-ak kilometara udaljena od Zadra te dobiveni posao sigurno nije mogla kvalitetno i promptno rješavati te su se napuštene životinje i dalje gomilale u azilu na Žmirićima, a njegova voditeljica Marijana Mustać u suradnji s policijom prihvaćala hitne slučajeve, odnosno životinje koje je s ulice trebalo ukloniti odmah, a ne nakon nekoliko sati ili dana.

Nakon raskida ugovora s Pokupskim Cerjem, pročelnik Mario Pešut najavio je tada još u listopadu 2013. godine raspisivanje novog javnog natječaja za prikupljanje i zbrinjavanje napuštenih životinja s područja grada Zadra, od tada je prošlo više od tri mjeseca praznog hoda u kojemu nije baš jasno tko je bio nadležan za napuštene životinje koje su opet uredno završavale u azilu na Žmirićima.

Podataka o raspisivanju novog natječaja nemamo, već samo informaciju kako je pročelnik Pešut i ove godine za obavljanje istog posla pozvao veterinarsku ambulantu Pokupsko Cerje i As Eko, ali mu se navodno odazvala samo posljednja, tvrtka iz Šibenika s ponudom od 211 tisuća kuna za obavljanje prikupljanja i zbrinjavanja životinja u idućih godinu dana. Dakako, kao i u prvom slučaju radi se o zakonskom zbrinjavanju od 60 dana nakon čega se ukoliko nisu udomljeni pse na raznorazne načine ubija te tako stvara slobodan prostor za stalno nove pridošlice, beskućnike i odbačene životinje, novi kapital, u čemu dakako nema govora o humanosti vezanoj uz “najbolje čovjekove prijatelje.”

Zdenko Zrilić (Foto: Žeminea Čotrić / Antena Zadar)

– Kao što sam već govorio, u ovom gradu se ništa ne događa, a da nije posredno ili neposredno vezano uz Zdenka Zrilića, Zdravka Livakovića, Jadranka Lisicu, itd., koji na navedenom terenu na Žmirićima imaju neke svoje privatne poslovne interese. Čudna je sada Vrančićeva žurba za izmještanjem azila s navedenog terena na Žmirićima, a ujedno i djelovanje županijske veterinarske inspekcije koja nije ništa poduzela od 2011. godine kada je izdana zabrana djelovanja ovom azilu. Smatram da prije navedeni trojac nije u stanju ništa proizvoditi već su  raznoraznim malverzacijama uspjeli postići da se na njihovim parcelama mijenja generalni urbanistički plan i to isključivo zbog njihovog biznisa koji bi se sada očito trebao početi realizirati te je “izdana požurnica” za uklanjanje smetala, odnosno napuštenih životinja. S obzirom na sadašnju situaciju potrebno je alarmirati javnost jer Vrančić laže zbog toga jer je Zriliću, Livakoviću, Lisici i ostalima u interesu da se “ilegalni azil” što hitnije ukloni sa Žmirića kako bi se unaprijed osmišljeni planovi mogli konačno ostvariti. Sve ovo što sada Vrančić priča u javnosti običan je spin, odnosno laž jer životinje sa Žmirića će biti pobijene, naglasio je Pupić Bakrač.

Kako doznajemo, udruge za životinje iz Njemačke i dalje najviše udomljavaju naše napuštene pse, potpomažu radove azila u cijeloj RH te životinje jednom mjesečno transportiraju u neku od zemalja EU, najčešće Njemačku i Austriju. Prema nekim informacijama kojima raspolažemo, ni tu nisu posve razjašnjeni poslovi oko udomljavanja životinja, odnosno njihova kontroliranog izvoza putem veterinarskih inspekcija na graničnim prijelazima. Naime, vrlo često se nagađa kako se cijena u određenim šinterajima i azilima u RH kreće oko 200 eura po psu, a sirote životinje najčešće završavaju na stolovima specijaliziranih restorana ili za potrebe testiranja u kozmetičkoj industriji u zemljama EU čiji su lokalni azili strogo kontrolirani. No, za sada su to ipak nagađanja i nedovoljno istražene činjenice, s obzirom da se o tome većina ljubitelja životinja ustručava govoriti i s informacijama izlaziti u javnost.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...