Nikola Bašić: “Zaustavljanje projekta Gaženice prouzročiti će ogromnu štetu koju je teško i procijeniti!”

Krajem prošlog tjedna ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić objavio je neke detalje novog dogovora s njemačkim bankama koje kreditiraju izgradnju zadarske nove luke Gaženica. Kako je rekao, postignut je dogovor da se cijena glavne lučke zgrade s 40 smanji na 15 milijuna eura, i to nauštrb rješenja koje je u finalnom projektu, koji je do sada dobio i sve potrebne dozvole, zamislio najpoznatiji zadarski i hrvatski arhitekt Nikola Bašić. Sve što je ovih dana novo rečeno te neslaganja oko dovršetka luke Gaženica između Ministarstva prometa i zadarskih gradskih vlasti, u ovom ekskluzivnom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju Bašić prvi put javno komentira, ponajviše u dijelu koji se dira u izvorni projekt kakav je zamislio.

Kako gledate na prijepore oko nove luke Gaženica između Grada Zadra i Ministarstva prometa, točnije ministra Siniše Hajdaša Dončića?
– Luka Gaženica zamišljena je kao putnička, trajektna i turistička, kojoj se priključuje i novoprojektirani kontejnerski terminal, ali i već izgrađena spojna autocesta, takozvana Kalmetina, zračna luka Zemunik i gospodarska zona Crno. Cijeli taj sustav je povezana i Zadru iznimno važna razvojna cjelina. O funkcionalnom aktiviranju nove luke ovise i željene transformacije u povijesnoj, sadašnjoj gradskoj luci i u poluotočnoj jezgri i prostoru Ravnica. Iz toga je lako sagledati da je zaustavljanje dovršetka luke čin kojim je zaustavljen široko obuhvatni razvojni proces koji nadilazi gradsko i regionalno značenje. Cijela luka trebala je biti, po još važećem ugovoru s bankama, dovršena i stavljena u funkciju u lipnju ove godine. Treba spomenuti da je kreditni aranžman, na temelju kojeg se trebala graditi glavna zgrada lučkih terminala, utanačen na visinu nevjerojatno niske kamate od otprilike jedan posto.

Zaustaviti projekt u takvim okolnostima znači prouzročiti takvu neposrednu i posrednu štetu koju je uistinu teško procijeniti, ali ona već na godišnjoj razini zasigurno prelazi visinu “ušteda” zbog kojih je, tobože, projekt zaustavljen. Ako se shvati da je ovim nevjerojatnim postupkom, koji ima poznata svojstva hrvatske autodestrukcije, puna funkcija luke odgođena za najmanje pet godina, a ja se kladim da će to biti puno više, uz opasnost da luka ostane trajno nedovršena, u čemu smo inače specijalisti, onda se tek mogu sagledati katastrofalne posljedice ove odluke.

Kamen spoticanja je glavna lučka zgrada koju ste vi projektirali. Jeste li otišli u megalomaniju ili to samo ministar Hajdaš Dončić tako prikazuje?
– Projekt glavne lučke zgrade ocijenjen je s te strane megalomanskim pa se tražila neutralna ocjena od nezavisnih europskih specijalista, s ciljem da se dokaže nesuvislost cijelog programa. Revizija je potvrdila program i njegovu prostornu organizaciju. Približavajući se očekivanju naručitelja revizije, a to je Vlada RH, ekspertni tim ipak uspijeva smanjiti program za otprilike 2000 metara četvornih, reducirajući pritom komercijalnu komponentu zgrade u dijelu putničko-turističkog servisa (ugostiteljstvo, suvenirnice, putničke i turističke agencije i slično), a proširujući funkcije u službi lučkog prometa. To znači da je ekspertna provjera pokazala da su prometne funkcije zgrade u nekim dijelovima bile poddimenzionirane, pa je to kompenzirano sniženjem komplementarnih usluga. Upravo onih koje jamče viši putnički i turistički standard, ali koje omogućavaju da luka, kao dio grada, a ne samo prometni objekt, živi i u intervalima između ukrcajno-iskrcajnih aktivnosti. Dakle, opaka tvrdnja da je riječ o megalomanskom projektu, opovrgnuta je ekspertnom procjenom, ali se njome i dalje uporno manipulira. Dapače, ekspertni tim u svom prijedlogu supstitucije osnovnih i redukcije komplementarnih programa, rukovodeći se imperativom štednje, naglašava da se desetpostotno smanjenje površine zgrade može provesti, uz uvjet da se neophodne veličine svedu na krajnji minimum.

Na koji način Ministarstvo kani uštedjeti na projektu?
– U javnost Ministarstvo iznosi mišljenje da se zgrada lučkih terminala trebala graditi u etapama, slijedeći porast prometa. Ta teza pokazuje da se ne poznaju osnovne tehnološke dispozicije na temelju kojih se programira i projektira ovakav sadržaj. Tako se, primjerice, kad govorimo od kruzerskom polazišnom terminalu, mora ostvariti prostorno-organizacijska cjelina koja omogućuje iskrcaj ili ukrcaj više tisuća putnika u vrlo kratkom vremenu. U organizaciji tih prometnih događaja svaka kompanija – operater, ima svoje tehnološke inačice, ali se potrebne površine prostora značajno ne razlikuju. E, sada je pitanje frekventnosti u korištenju te prometno-tehnološke cjeline. Nema tu nikakve etapnosti, nego je u pitanju funkcionalna otvorenost koja omogućava da više kompanija koristi isti prostor ostvarujući visoku frekvenciju isplovljenja i uplovljenja. To je stvarna racionalizacija, a ona nema nikakve veze s etapnošću, niti etapna gradnja može osigurati takve funkcionalne preduvjete.

Dakle, priča o štednji, kako tvrdite, ne drži vodu jer luka gubi primarne funkcije?
– Štednja koja se najavljuje, a čiji bi učinci opravdali zaustavljanje projekta, najvulgarnija je obmana. Naime, obećava se investicijski proračun svesti na trećinu prijašnjega, ali se skrivaju strukturni elementi budžeta. Izvorni projekt, prema projektantskoj procjeni, bio je ostvariv za 35 milijuna eura, a ne 50 milijuna, kako se sada tvrdi. Pritom je važno reći ono što se namjerno prešućuje, a to je činjenica da je tom cijenom bila obuhvaćena potpuna gotovost i završna opremljenost svih osnovnih i pratećih sadržaja u zgradi. Naime, po tadašnjem Zakonu o građenju, nismo smjeli projektirati prostore do razine grube gradnje, iako smo znali da će njihovo konačno uređenje i opremanje morati biti prepušteno krajnjim korisnicima – koncesionarima. To znači da je nakon postupka natječaja za ustupanje radova trebao biti utvrđen onaj opseg radova koji bi bili obuhvaćeni ugovorom o gradnji, a koji bi značajno umanjili vrijednost u odnosu na sveobuhvatnu ponudu.

Kolika je stvarna vrijednost vaše izvorne investicije?
– Vrijednost investicije nakon nadmetanja iznosila je približno 40 miljuna eura, na što je, iz meni nerazumljivih razloga, pridodan iznos od 20 posto na račun naknadnih ili nepredviđenih radova. To je, dakle, struktura proračuna, koji, nakon smjene vlasti, nikada nije prošao idući postupak, u kojem bi se utvrdio stvarni opseg radova za izvedbu do razine grube gradnje, reducirala oprema i uređaji koji su u vlasništvu koncesionara, te na kraju kritički sagledale sve komponente projekta koje utječu na konačnu cijenu, a to je tehnički i oblikovni standard zgrade vezano uz primijenjene materijale i instalacije. Tako bi se, primjerice, cijena konstrukcije zgrade, koja je, u ozračju Mediterana, trebala biti izvedena od bijelog betona, izvedbom u običnom betonu više nego upola umanjila.

Je li vas itko konzultirao u vezi s uštedama?
Nikad me nitko nije konzultirao s tim u vezi, niti mi je ikada od bilo koga upućen zahtjev za analizu mogućih ušteda. Dapače, ekspertni tim koji je izvršio reviziju projekta nije me nikad kontaktirao, niti išta upitao, što je nevjerojatna činjenica jer se zna da postoje uzroci za projektantske odluke koje se ne mogu prikazati u projektu, kao tehničkom elaboratu. Revidentima je ostala nepoznata činjenica da je zgrada lučkih terminala projektirana kao održiva kuća, čiji je krov projektiran kao golema solarna elektrana, a koja je na “volšeban” način uklonjena iz projekta, iako je ona predodredila kompoziciju cijele zgrade i njezinu arhitektonsku fizionomiju. Ta gesta održivosti, kojom se neizbježno velikoj krovnoj površini daje nova funkcija i značenje, na tragu je onih europskih smjernica koje se protive korištenju tla za solarne farme. Međutim, u slučaju zgrade lučkih terminala, ona je trebala značajno pridonijeti njezinoj financijskoj održivosti. Dakle, u mozaiku koncesionara i operatera koji djeluju u luci, pojavio bi se i onaj koji bi izgradio krov s pravom proizvodnje energije.
Kakva je to revizija koja se usmjeruje na racionalizaciju projekta, a ne sagledava, niti se jednom rječju osvrće na to svojstvo građevina i na financijske učinke koji on proizvodi u investiciji i u njezinoj eksploataciji. A upravo su to pravi oblici štednje, racionalnosti i gospodarske održivosti. Na taj se način, kreativnim pristupom i pozitivnim nastojanjem, dolazi do cilja. A ovaj prozirni politički igrokaz na štetu zajednice i njezine budućnosti, najbolje je ne komentirati – kaže Bašić.