Poznati zadarski fotograf, Filip Brala, dao je intervju za online magazin “Photodox” koji ga je proglasio fotografom mjeseca. U intervjuu se osvrnuo na svoje početke, putovanja po svijetu ali i budućnost fotografije.
Filip Brala započeo je fotografsku karijeru u 2 razredu Opće gimnazije u Zadru. Tog kasnog proljeća donio je doma svjedodžbu … sa 8 negativnih ocjena. Otac ga je tada ‘mudro’ savjetovao da se počme baviti fotografijom. I nije pogriješio!
Sa medijima Brala ozbiljnije surađuje od 2004 godine, kao honorarac u lokalnom zadarskom listu. Zatim upisuje i studij Geografije, od kojeg odustaje, da bi se u potpunosti posvetio fotografiji, te postaje stalan suradnik agencije Pixell. Imao je desetak samostalnih i grupnih izložbi. Na natječaju Hrvatske novinske fotografije nakon nekoliko finala, 2012 godine osvaja prvu nagradu u kategoriji portret, piše Photodox.
Što je ze vas fotografija?
– Nažalost veći dio godine posao odnosno izvor zarade, a onaj kraći dio zadovoljstvo i hobi.
Danas svatko misli da može fotografirati. Po čemu ste vi drugačiji?
– Fotooprema je danas dostupna svima, za malo novaca možete kupiti solidnu opremu, a obrada fotografije se također savlada bez velike muke – ali naravno da te dvije stvari ne čine osobu fotografom. Drugačiji je teško biti, nije se danas lako izdvojiti iz mase, pogotovo kad se radovi i dobri i loši uvelike objavljuju po društvenim mrežama, tako da se ne smatram drugačijim ni posebnim.
U kojoj situaciji ne biste napravili fotografiju, mada pred sobom imate sjajan kadar?
– Vjerojatno ako je ljudski život u pitanju. Ili životinjski.
Tko ili što je utjecalo da postanete fotograf?
– Moj otac se bavio fotografijom od svog djetinjstva što mu je bio i životni put kasnije, pa je tu ljubav prema fotografiji usadio mom starijem bratu i meni. Moram još spomenuti Zvonka Kucelina i Sinišu Hančića koji su mi dali priliku u napredovanju (Zadarski list, 24sata).
Koje tri fotografije koje ste vidjeli u životu pamtite kao važne? Zašto?
– Fotografija Kevina Cartera koja je dobila Pulitzerovu nagradu – užasan epilog s (vjerojatno) obje strane.
U kojoj je mjeri fotografija danas stvar tehnike i tehnologije, a u kojoj mjeri talenta?
– Sigurno je da kvalitetna fotooprema pomaže – od brzine pa do načina u skromijem osvjetljenju i lošijim uvjetima općenito, ali talent ipak mora prevagnuti u velikoj većini.
Što mislite o novim standardima u novinarskoj fotografiji? Ljudi najčešće gledaju žutilo. Kvalitetni magazini svakodnevno nestaju, što mislite koji je razlog?
– Od mnoštva informacija najmanji je problem izabrati one najgluplje jer su lakše za prožvakati.
Zašto su ratni fotografi/fotoreporteri obožavani, a paparazzi omraženi?
– Vjerojatno jer paparazzi zadiru u privatne živote iako je većina takvih snimanja zapravo dogovorena na korist obiju strana, dok se posao ratnih fotoreportera cijeni od same struke i nadalje zbog izuzetno kvalitetnih fotografija napravljenim u iznimno opasnim situacijama.
Da imate neograničen budget što biste voljeli snimati i zašto?
– Putovao bih, prolazio više raznih kultura i zanimljivih mjesta – privlače me Latinska Amerika, Centralna Afrika, Indija i Nepal. Putovanja nisu više, tj ne moraju biti skupa pa se nadam da ću se i razveseliti jednog dana kad kročim na ta mjesta.
Koliko vjerujete Photoshopu i koliko ga koristite?
– Koristim ga svakodnevno za posao u novinarstvu, ali u granicama normale za ono najosnovnije – svjetlina, kontrast, oštrina i saturacija po potrebi, dok za neke stvari po svom guštu volim se poigrati s bojama i filterima.
Što je digitalno doba donijelo, a što oduzelo fotografiji?
– Digitalija je brža što je danas po meni najveća prednost, a oduzelo je upravo ono što sam odgovarao u drugom pitanju. U većini slučajeva se ne razmišlja o kompoziciji i samoj fotografiji nego samo – pucaj! – jer “filma” ima.
Uspijevate li živjeti/preživjeti od bavljenja fotografijom?
– Da, fotografija pruža dosta mogućnosti – što se više trudiš i radiš netko će to i primijetiti.
Radite za fotografsku agenciju, koliko to utječe na vaš kreativan rad izvan ‘opisa posla)?
– Živim u Zadru u gradu koji je dosta opjevan, ali i ‘oslikan’ tako da sam tu i otupio što se tiče kreativnosti.
Koji su vam planovi i ambicije, što se tiče fotografije, u budućnosti?
– Trenutno nemam nekih većih planova – nastaviti raditi ono što i danas radim i naravno preći granicu jednom ili dvaput godišnje.