Kolo sreće se okreće: Dok general Ante Gotovina uzgaja tunu, njegov britanski progonitelj plače u zatvoru

Donosimo nekoliko dijelova iz Macshaneovog tužnog života iza rešetaka, u kojem se žali i na – razvodnjenu tunu koju dobija za ručak, piše portal Direktno.

“Ante Gotovina je izdao svoj narod i katoličku vjeru. On je heroj kao i nacisti krivi za masakr nad Česima”, riječi su kojima je bivši britanski ministar Denis Macshane pozdravio odluku Međunarodnog suda za zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Haagu kada je Gotovina proglašen krivim. Međutim, ono što nije mogao predvidjeti je da će kroz dvije godine i sam završiti u zatvoru i to zbog prijevare, nakon što je priznao da je podnio parlamentu lažne račune za obračun troškova u iznosu od gotovo 13 tisuća funti.

“Macshamed”, kako ga ismijavaju britanski mediji u zatvoru je pisao dnevnik u kojem se osim na higijenu i tuširanje, žali i na razvodnjenu tunu. Da je malo pazio na jezik, mogao je zamoliti istog onog Gotovinu kojeg je htio vidjeti iza rešetaka da mu pošalje koju konzervu, obzirom na to da se general početkom ove godine bacio u biznis s uzgojem tuna i time riješio nedoumice oko pitanja čime će se baviti nakon što je u studenom 2012. oslobođen i pušten iz Haaga.

MacShane je u zatvoru odslužio kaznu od šest mjeseci. Gotovo sedam tjedana je proveo u zatvorima Belmarsh i Brixton, inače poznatima po strogoći. Nakon toga, ostatak kazne je nosio elektronsku pločicu.

“Kakvo iznenađenje” promrmljao je ironično nakon što ga je sudac osudio na zatvorsku kaznu u prosincu prošle godine.

Bivši ministar je ispunjavao lažne račune kako bi pokrio troškove za svoja putovanja po Europi – čime je dolio još malo ulja na vatru mnogobrojnih britanskih skandala. Macshane je inače peti zastupnik koji je završio u zatvoru vezano za skandal oko troškova 2009., koji je razbjesnio javnost i naštetio povjerenju u parlament.

Ipak, nije ostvario ni lipe profita. Umjesto da služi kaznu u udobnom zatvoru, otvorenog tipa, kao ostali političari, on je osuđen na šest tjedana u Belmarshu, zatvoru u kojem borave ubojice i teroristi. Nakon toga je preseljen u Brixton koji nije nimalo drugačiji od potonjeg. Ako ništa, barem je znao što ga očekuje. Društvo mu je pravila ekonomistica Vicky Prycem, bivša supruga također osramoćenog bivšeg ministra energetike Chrisa Huhnea koja je 2012. godine lagala policiji da je vozila Huhneov automobil kada ga je snimila kamera zbog prebrze vožnje, a sve kako on ne bi ostao bez vozačke dozvole.

Ovdje donosimo nekoliko dijelova iz Macshaneovog tužnog života iza rešetaka, gdje otkriva šokantnu istinu o uvjetima u britanskim zatvorima, kao i njegove susrete s nekima od britanskih najopasnijih kriminalaca.

Ponedjeljak, 23. prosinac

Kombi usporava, vrata se otvaraju i eto nas u Belmarshu. “Macshane” govori glas. Dajem svoje ime, datum rođenja i adresu. Primjećujem kako me opisuju kao “Ian Mcshane”.

“Oprostite gospodine, ali moje ime je Denis Macshane, a ne Ian”. Policajac se ne obazire. Nadam se da se glumac Ian Macshane nije uzrujao zbog ovoga.

“Priđite i skinite svu odjeću!” Dali su mi zatvorsku majicu i majicu sa kapuljačom. “Skinite traperice, gaće i čarape”. Počinjem osjećati kako mi je sila na wc dok policajci nezainteresirano bulje u moje genitalije.

Pojavljuje se moj kofer i ja posežem za njih kako bih izvadio neke knjige, papire i olovke. “Ne, sve ostaje ovdje. Nije dopušteno uzeti bilo kakvu knjigu u Belmarsh.”

Moja prva postaja je kod medicinske sestre koja me cijepi protiv hepatitisa B i kaže mi da dođem za 10 dana po drugu dozu. Deset dana? Hoću li i dalje biti ovdje?

Moja ćelija ima uski metalni krevet, umivaonik i toalet. Upola je manji od odjeljak za spavanje u vlaku. Tu je i bijela stolica kao i stolić s televizorom, koji ima pet programa i nema daljinskog upravljača. Gledam televiziju do pola deset, što je moj najduži boravak pred tv-om otkada sam postao član parlamenta 1994. Godine.

Pokušavam shvatiti što se dogodilo. Prije mog prvog saslušanja sutkinja je rekla mojim odvjetnicima da neće biti stroga. Ja sam se izjasnio krivim.

Badnjak, 24. Prosinac

Oprao sam vlažnim ručnikom lice, pazuhe i prepone. Wc je odvratan sa ukorijenjenom prvljaštinom na dnu školjke. Koš za smeće je još prljaviji.

U četiri popodne moja je večera poslužena – gulaš od povrća i riža.

Premješten sam u drugi dio zatvora u ćeliju gdje ću biti sam, kažu mi da je to jer je tamo gdje sam bio puno muslimana te da su zabrinuti za moju sigurnost.

Moj novi smještaj ima isti onaj krevet, prljav wc i koš za smeće. A dodatak je nekakva zgusnuta masa koja podsjeća na osušenu krv.

Božić

Oko deset sati služi se misa, nakon toga oko 14 sati vježbanje. Čovjek u kolicima se polako miče po dvorištu. Bennie je unionist koji je u zatvoru zbog ubojstva svoje majke, kojoj je “skratio muke” jer je bolovala od raka. “Imala je još možda nekoliko tjedana, možda mjesec, dva. Sve što mi je rekla je `Molim te pusti me da umrem, molim te`, tako da sam je poljubio i stavio jastuk preko njene glave.”, rekao mi je Benny.

Zatvorenici imaju pravo u jednom trenutku napustiti svoje ćelije; za tuširanje, telefonski poziv, čišćenje ćelije ili razgovor. Policajci mogu odrediti da ovaj period traje od pola sata do dva sata. Najviše od svega želim nazvati svoju obitelj, ali na jedan telefon ima 80 zatvorenika. Pitam se znaju li zatvorski čuvari kako je to kada ne možete niti čestitati Božić svojoj obitelji.

Za zadnji obrok u danu predbilježio sam se za piletinu, ali je više nije bilo. Drugim riječima, čuvari su je podijelili između sebe.

Umjesto toga dobio sam dvije tanke šnite industrijske puretine.

Subota, 28. Prosinac

Posudio sam kantu i krpu za pod kako bih počistio svoju ćeliju najbolje što mogu. Wc je i dalje prljav. Je li uopće higijenski jesti u ovakvoj prvljaštini? Tražio sam čuvare nešto da dezinficiram wc, međutim rekli su mi da su prije davali izbjeljivači, ali da su ga neki zatvorenici popili pa da to više ne rade.

Nedjelja, 29. Prosinac

Jedno od zatvorskih pravila je da se nakon nekoliko dana mogu primati posjete. Međutim, uvijek kad sam pitao mi je to odbijeno.

Osjećam se jako loše, gotovo sam u točki raspadanja. Tjedan dana sam u zatvoruJedan telefonski poziv i niti jedna prilika da zagrlim svoju obitelj.

Četvrtak, 2. Siječanj

Za ručak sam naručio sendvič od tunjevine. Međutim, ovaj   bijeli kruh, mekan poput vate i splačina od razvodnjene tune su odvratni. Dao bih sve za malo integralnog kruha. Ugledam metalni pladanj sa salatom i rajčicama. Posegnem za jednom. Međutim, jedan od zatvorenika kaže mi da ne diram.

Moj prvi posjet u 11 dana. Dolaze mi djeca i supruga.

Srijeda, 8. Siječanj

Čuvar mi javlja da se selim u drugi zatvor, Brixton sutra oko osam navečer, što je mali pomak od Belmarsha, tvrdi on. Ne razumijem zašto nisam u zatvoru otvorenog tipa, kao ostali političari.

Četvrtak, 9. Siječanj

Danas idem u Brixton. Sjedim u malom kombiju koji ima manje mjesta za noge od onoga koje ima ispred sjedala u avionu. Kažu mi da ovakvi prebačaji koštaju 1,500 funti, tako da neki zatvorenici trunu u pogrešnim ćelijama jer se čeka da se napuni vozilo za prebačaj. Kroz prozor gledam Greenwich, kino, Brixton hill. Čekamo kratko ispred zatvora, a onda slijedi još jedno skidanje – četvrto u manje od tri tjedna. Dobivam malu identifikacijsku iskaznicu na kojoj piše “Ian Macshane”. Osmjehnem se.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...