Pacijenti na rubu živaca: Učestali fizički i verbalni napadi na liječnike obiteljske medicine rezultat HZZO-ve politike!

Jedna od rijetkih obiteljskih liječnika koji su prije četiri godine odbili od HZZO-a preuzeti “pandemijsko” cjepivo protiv svinjske gripe je i zadarska dugogodišnja liječnica dr. Bernarda Kaurloto. Kao i njene kolege koje su slično postupile posljedice neposluha prema službenoj zdravstvenoj politici financijski je osjetila na glavarini koja je bila osigurana za idući mjesec. Zbog kršenja ugovora s HZZO-om, koji ih obvezuje na provedbu Plana i programa mjera zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a čiji je sastavni dio i cijepljenje protiv zaraznih bolesti, HZZO im je izrekao opomene te novčanu kaznu oduzimanja deset posto mjesečne glavarine, otprilike oko 4.000 kuna. Glavarina je nešto što pripada pacijentu. Oduzimanjem tih deset posto zapravo su zakinuli pacijente u svojim pravima jer glavarina nije plaća liječnika.  I danas ističe kako tada kao i niti jednom do sada nikome nije uskratila pravo na liječenje, no istaknula je kako ne želi preuzeti odgovornost za nešto što misli da nije sigurno te što bi moglo loše završiti za pacijenta te ne smatra da je time bila zakinula pacijenta jer su isti bili upoznati s pozitivnim i negativnim stavovima domaćih liječnika o “pandemijskom” cjepivu.

Ni danas se u odnosu na protekle četiri godine nije mnogo toga promijenilo. Dapače, stanje je puno gore, a zdravstveni sustav je neodrživ, nedostojanstven i pred totalnim urušavanjem, kaže dr. Kaurloto, koja je još jednom smogla snage suprotstaviti se onima koji dirigiraju zdravstvenom politikom. Ističe kako je stanje poprimilo alarmantnu dimenziju kako za pacijente tako i za liječnike obiteljske medicine. Izgleda kako se sve čini da zdravstvo u ovome obliku potpuno kolabira. Da liječnici u potrazi za boljim životom napuste Hrvatsku kao i većina njezinih građana te da obećanu zemlju potraže negdje drugdje, dok bi ovaj naš ” biser” preuzeo strani kapital i potpuno uklonio svaki trag našeg postojanja i prava na našu zemlju. Negdje je interes nafta, plin i sl. kod nas je sve i to i nije baš neka tajna.

Brojne institucije i ministarstva svakodnevno kroz različite zakone i pravilnike obiteljskim liječnicima nameću brojne administrativne obveze koje nemaju nikakve veze sa zdravljem i liječenjem pacijenata, čime su zapravo zakinuti i opterećeni i jedni i drugi.

– I sam HZZO kao da nam nije dovoljno sve navedeno, posljednja dva mjeseca nam svakodnevno šalje kontrole u ordinacije te kontrolira propisivanje lijekova. Ponašaju se prema nama kao da smo kriminalci. Većina kolega isto misli, ali se boje progovoriti, no ja nakon 35 godina radnog staža smatram da imam pravo reći ako vidim da nešto ne funkcionitra. Tako nas se sustavno kažnjava za pisanje lijekova koje po klauzuli HZZO-a ne bismo smjeli pisati iako ih je preporučio bolnički specijalist . U 30 posto slučajeva radi se o prepisivanju analgetika (lijekovi za bolove), anksiolitika (lijekovi za smirenje) i to maksimalno tri mjeseca, dakle ne kao kroničnu terapiju. Što je nakon ta tri mjeseca činiti ne znamo niti mi, a pogotovo ne pacijenti kojima su ti medikamenti neophodno potrebni kako bi poboljšali njihovo zdravstveno stanje, pogotovo u današnje vrijeme. No, stav je HZZO-a da stvaraju ovisnost i ne smiju se koristiti više od tri mjeseca. Voljela bih da to oni objasne pacijentima, onima u bolovima, koji pate od nesanice, raznoraznih poremećaja raspoloženja i sl. Osim navedenog ograničili su nam i propisivanje većine izuzetno kvalitetnih antibiotika. Naime, iako napravimo obradu i jasna nam je dijagnoza,  ja mogu lagati i napisati lažnu klauzulu nekog specijaliste no što time dobivam, možemo samo stradati i ja i pacijent. Dakle, što god mi mislili, odnosno dijagnosticirali, svejedno moramo bolesnog pacijenta uputiti specijalisti da mu on propiše neki od tih antibiotika, nakon čega se pacijent vraća nama po recept. Što smo time postigli? Više posla, više troška, a ujedno smo izmaltretirali bolesnog čovjeka kojemu sigurno nije do kruženja od institucije do institucije kako bi dobio potrebiti lijek. Kako u takvoj situaciji, mi koji smo na prvoj crti, odnosno u prvom kontaktu s pacijentom, nekomu koga boli, pati od određenih poremećaja i neophodna mu je terapija još jučer da bi mu bilo bolje, objasniti da je to naša nova zdravstvena politika i da mi ne smijemo ništa mimo toga odlučiti jer nam mogu osim novčane kazne, za neposluh i ugasiti praksu, pita se dr. Kaurloto, koja je svojim pacijentima na dispoziciji 24 sata jer je svakome ponaosob dala svoj privatni broj mobitela za slučaj hitnoće.

Zbog navedene zdravstvene politike dolazi do revolta u pacijenata koji često u lošem općem stanju šeta od obiteljskog liječnika, specijaliste te se opet vraća obiteljskom liječniku da napiše ono što se moglo odmah riješiti. Dakle, stvaraju se nepotrebni financijski troškovi u ionako financijski opterećenom  zdravstvenom sustavu, opterećuju se specijalisti, a ujedno odrađuju nepotrebni dvostruki pregledi kod liječnika obiteljske medicine koji su ionako prenatrpani pacijentima za razliku od europskih kolega koji ih imaju trostruko manje čime je i liječnička obrada promptnija i kvalitetnija. Naime, i liječnici su samo ljudi i nakon određenog broja pacijenata koncentracija im pada, kao i u svakom poslu. No, ne možemo za to kriviti njih, kriv je naš potpuno promašeni zdravstveni sustav. Dakle, liječnici obiteljske medicine uz sav rad s pacijentima, more nametnute administracije  sada još moraju pacijentima objašnjavati kako nemaju pravo na neke lijekove što, vjerujemo, iziskuje veliki psihički napor, ali i neminovno sve veće i češće konflikte unutar ordinacija.

– U posljednje vrijeme sve je više verbalnih i fizičkih napada na liječnike. Osobno sam doživjela napad i udarce odraslog autističnog pacijenta, pozvala sam policiju koja je napravila uviđaj i zapisnik i to je bilo to. Nikada na to nisam dobila nikakav dopis ili odgovor. O verbalnim napadima ne treba niti govoriti, oni su svakodnevni i gotovo se već smatraju normalnima. Sve moje kolege pa tako i ja živimo u stalnom strahu i napetosti jer smo svakodnevno izloženi psihičkom pritisku od kompliciranih nemedicinskih pravila pa sve do konflikata s pacijentima koji preko liječnika i zdravstvenog sustava pokušavaju riješiti svoje životne probleme koje na žalost zdravstveni sustav nije u mogućnosti riješiti, npr. zbog mobbinga na poslu njihove zahtjeve za bolovanjem, loše materijalne situacije, raspade obitelji, itd. U našim ordinacijama liječimo, svajetujemo, koordinirsmo, pratimo pacijente, njihove bolesti i obiteljske situacije, odnosno vodimo ih kroz sustav zdravstva, a to je velika odgovornost, naporan rad i kao da to nije dovoljno, sustav nam nameće svakodnevno nova pravila za koja pacijenti ne znaju, što kod njih izaziva revolt protiv nas s kojima su u prvom doticaju. Tako svakodnevno gubimo vrijeme i pacijenti, ali i mi u objašnjavanju svih promjena, umjesto da u to vrijeme obrađujemo drugog pacijenta mi gubimo vrijeme na priče i prepucavanja za koje niti oni, a niti mi nismo krivi, ističe dr. Kaurloto.

Kroz javne medije pacijentima se ne govori istina o tim promjenama ili se govori jako malo što je jednom laiku jako teško razumjeti iz nekoliko novinskih redaka. Liječnici obiteljske medicine kako njihovi pacijenti moraju znati koja su i kolika njihova stvarna prava, ali i odgovornost prema svom zdravlju i zdravstvenom sustavu.

Obiteljskim liječnicima sustav je nametnuo pisanje 50-ak vrsta potvrda iza kojih stoji njihova odgovornost, potvrde za vozački ispit, za HZMO da je netko živ, za putovanja, nošenje lijekova izvan RH, za sport, lov, oružje, smještaj u studentski dom, upis u srednju školu, fakultet, itd. Osim navedenog, ispisuju i one banalnije poput svih mogućih ispričnica za školu, da netko ne može pohađati tjelesni odgoj jer je povrijedio ruku, jeer je falio s nastave, jer kašlje i tako u nedogled, za sve čega se sjetite, a moglo bi vam zatrebati.

– Ono što me izrazito frustrira kao i većinu mojih kolega je činjenica da mi liječnici obiteljske medicine moramo voditi evidenciju o zdravstvenom stanju pacijenata koji su dobili potvrdu za posjedovanje oružja. Ukoliko dođe do nekakvih promjena dužni smo obavijestiti MUP koji im onda oduzima oružje. Pitam vas ja, kako su oni zamislili da mi kao liječnici obiteljske medicine vodimo evidenciju o psihičkim promjenama takvih pacijenata ukoliko nisu bili kod nas na pregledu, a nemaju obavezu doći? Ukoliko se takvim pacijentima oružje i oduzme, dolaze nam u ordinaciju prijetiti i dobro je ukoliko samo na prijetnjama ostane, zaključuje dr. Kaurloto.

Opće je poznata činjenica kako liječnici u RH imaju trostruko više pacijenata nego njihovi kolege u zapadno europskim zemljama. U uvjetima u kojima rade i s brojem pacijenata svakojakih dijagnoza s kojima rade timovi ovih ljudi najvećim dijelom pokušavaju raditi najbolje što mogu i znaju, odgovorno i savjesno, bez poticaja farmaceutskih kompanija koji su, kaže dr. Kaurloto, sve veći i agresivniji

No, godine provedene u ovakvom sustavu rada i oni koji nas liječe ugrožavaju svoje zdravlje, a u zadnje vrijeme i život svojih obitelji jer u očima nedovoljno upućenih frustriranih pacijenata koji imaju problem, a ne razumiju zašto ga njihov liječnik ne može odmah riješiti, pucaju po šavovima i svoju ljutnju iskaljuju na prvom liječniku koji ga “razočara”, a to su uvijek liječnici obiteljske medicine, bačeni u vatru između bolesnih pacijenata i neodrživog i nedostojantvenog sustava.  Ugroženo je zdravlje liječnika i njihove obitelji jer i oni su ljudi i njihovo zdravlje je krhko. Postavlja se aktualno i jako bitno pitanje zaštite liječnika angažiranjem zaštitarskih tvrtki, o čemu bi Ministarstvo zdravlja i trenutno aktualni ministar zdravlja prim. Siniša Varga vrlo brzo trebali znati dati odgovor i ponuditi liječnicima adekvatno rješenje, odnosno zaštitu u obavljanju ovog odgovornog i visoko rizičnog posla.

Kaos u zdravstvenom sustavu je sve veći, nestala je nekadašnja školska medicina, nema redovnih sistematskih pregleda, djeci se poremećaji u razvoju danas ustanovljavaju s 18 godina kada je rast završen i bilo kakva akcija je neučinkovita, kriva kičma, ravna stopala, oštećen vid, itd. , samo su neke posljedice ovog kolapsa modernog zdravstvenog sustava koji bi trebao biti kako se zove, moderan odnosno suvremen i napredan. Umjesto liječenja Ministarstvo zdravlja i HZZO od ovih liječnika učinili su administrativne službenike kojima nekada i život ovisi o nekom papiru. S obzirom da je ipak riječ o liječnicima, tretiranje onih o kojima nam često život ovisi kao kriminalce prosto je nedopustiv.

– Od početka ove godine iz RH otišlo je 750 liječnika te ih je još toliko podnijelo zahtjeve za odlaskom. Znate li da je životni vijek liječnika kraći za 15 godina od ostale populacije? Da li znate da se u našim ordinacijama ne čeka duže od 15 minuta, da nemamo pauze, nemamo prava na bolovanje jer za svaki dan izopstanka plaćamo zamjeno od oko 500-ak kuna. stoga većina ne ide na godišnji odmor jer financijski ne možemo to podnijeti. Ili radimo dvije smjene kako bismo mogli otići na godišnji, a to je onda 4.300 ljudi na jednog liječnika, da nam HZZO to ne plaća te tek nakon 42 dana i to 4.200 kuna za liječnika, a zamjena košta tri i pol puta više. Naime, jedini redovito plaćamo doprinose, poreze, plaće, sami kupujemo opremu i repromaterijal, ne kasnimo nikada sa isplatom, HZZO nikada nije sanirao troškove nijedne ordinacije dok sanira troškove bolnica, a u svemu tome su naši prihodi ograničeni, ističe dr, Kaurloto.

Liječnici obiteljske medicine , čak i oni koji imaju svoje prostore i opremu pod kreditima Županiji plaćaju koncesiju od 1.250 kuna. Samo naša županija ubire preko 3 milijuna kuna samo na koncesijama, a tamo nema niti jednog predstavnika primarne zdravstvene zaštite. Svi su svjesni kako je štednja neophodna, da je financijska situacija u RH katastrofalna, da i liječnici i pacijenti moraju voditi računa o svemu, ali ne na štetu zdravlja da se ne propisuju potrebni lijekovi. no, ističe dr. Kaurloto, ušteda na lijekovima je kap u moru u odnosu na neiskorištena ortopedska pomagala i brojne nepotrebne pretrage. Svi smo svjesni činjenice kako bi se dobivena ortopedska pomagala po smrti pacijenta ili završetku liječenja morala vraćati liječniku ili HZZO-u s obzirom da se radi o iznimno skupoj aparaturi, od invalidskih kolica, specijalnih kreveta, štaka, raznih ortoza itd. No, oni se ne vraćaju, a vjerujemo da velika većina nas ima bar nešto od toga u svome domu, ili je bacila, a u najboljem slučaju proslijedila onima u potrebi koji si takve stvari ne mogu priuštiti. Naime cijena jednih kolica su oko 18.000 do 25.000 kuna, a cijena kreveta od 10.000 do 15.000 kuna. Dok se sistem urušava, pokušajte u dogovoru s vašim liječnikom smisliti kako pomoći sebi, ali i drugome.

– Još jednom naglašavam, mi smo tu zbog pacijenata, želimo i dalje raditi savjesno i stručno, smireno te na obostrano zadovoljstvo. Zahtijevamo od Ministarstva zdravlja i HZZO-a da vrate dostojanstvo liječnicima, da nam daju vremena da radimo ono što nam je dužnost i zadovoljstvo! Mi nismo administratori, mi nismo nadnaravna bića s tri glave i šest ruku. samo smiren liječnik može biti dobar liječnik, a isto vrijedi i za svo medicinsko osoblje! Samo međusobnim razumijevanjem možemo promijeniti situaciju i zato molim sve pacijente i liječnike za međusobnu suradnju za bolje svih nas. Naime, zdravlje nije samo puko nepostojanje bolesti, već stanje potpunog fizičkog, mentalnog, duhovnog i socijalnog blagostanja, zaključila je za kraj dr. Kaurloto.

Ovaj razgovor je vođen tijekom vikenda u ordinaciji dr. Kaurloto na njezin neradni dan, no ordinacijski telefon i njezin privatni mobitel nisu prestajali zvoniti za vrijeme cijeloga našeg razgovora. Toliko o razumijevanju kako su i liječnici ipak samo ljudi.