Dadić: “Betonske stepenice nemaju nikakvo značenje!”, Vlahović: “Odgovor nije normalan, riječ je o klesanom bijelom kamenu!”

Bombardiranjem za II. Svjetskog rata rastreseni te napukli i od zuba vremena gradski bedemi neposredno uz zadarsku tržnicu svojedobno su prije nešto više od 25 godina sanirani izgradnjom potpornog zida, a novonastala ograđena rupa ubrzo je postala svojevrsno divlje odlagalište smeća odakle se čessto širi nesnosan smrad. Na tu točku ponovno je skrenuta pažnja zahvaljujući svojedobnoj reakciji okolnih stanara koji se dan danas pitaju gdje su nestale stepenice i kamen uklonjen iz oštećene srednjovjekovne građevine.

Zamjenik gradonačelnika Zvonimir Vrančić još 2013. godine je priznao da ne zna što je s kamenom i stepenicama jer su uklonjeni odavno, ali iskazao je nadu da ih nitko nije ukrao. No, stanari sumnjaju upravo to, da su kamene stepenice, zajedno s ostatkom kamena, završile u nečijim privatnim kućama i dvorištima.

– Renesansni bedemi izgrađeni su bez navedenih skala, koje su ugrađene naknadnom intervencijom, većinom od betona i bez ikakve povijesne i umjetničke vrijednosti. Grad Zadar je u cilju sanacije bedema 2005. godine naručio projekt I. Faze uređenja unutrašnje strane gradskih bedema od vrata sv. Roka do vrata sv. Krševana. Uz suglasnost konzervatorskog odjela 2007. godine je ishođena građevinska dozvola za gradnju/rekonstrukciju dijela prometnice na Bedemima zadarskih pobuna. Na ovaj način je valoriziran i renesansni obrambeni zid. Uvidom u projekt sanacije razvidno je kako predmetne skale nisu bile predmet stavke troškovnika koji je sastavni dio dokumentacije, što znači da nisu uklonjene u spomenutoj sanaciji, niti se tražila njihova rekonstrukcija. Osim tih dokumenata, Grad Zadar ne raspolaže dokumentacijom na temelju koje bi se moglo odgovoriti na vaše pitanje, istaknula je Ivana Dadić, viša stručna suradnica za informiranje u Gradu Zadru.

Gradski vijećnik DSU-a Josip Vlahović, često je na sjednicama Gradskog vijeća ukazivao na ovu problematiku, no očito bez prevelikog uspjeha jer se po ovom pitanju već godinama ništa ne radi, Grad Zadar ne zna, ne želi znati ili glumi da ne zna gdje su nestale stepenice, ne zna da li je isplaćeno zemljište stanarima gdje realiziraju svoje projekte, dopuštaju da se zatvaraju ulice i prenamjenjuju u privatna dvorišta privatnih poduzetnika, uništavaju zelenilo na javnim površinama na rivi također zbog interesa poduzetnika, itd., itd. pa se čini da se izabrani predstavnici Grada prema javnim površinama i gradskim znamenitostima odnose kao da su njihova privatna “prćija”, a ne gradsko vlasništvo.

– Iako su stepenice napravljene za vrijeme Italije, nikako se ne može reći da one nisu imale svoju vrijednost, niti da nisu imale svoju svrhu. Naime, bile su korisne i lijepe te su skraćivale put do šetnice na Muraju. Ne razumijem zašto se negira i omalovažava to što je tada napravljeno. Niti glavni prolaz, odnosno ulaz u grad, pa čak i zgrada Gradskog poglavarstva nisu rađene u renesansno doba pa ne možemo reći da nisu lijepi ili bi ih sada trebalo rušiti ili zatrpavati, a da ne govorim raznositi kao što je to učinjeno s ovim stepenicama odnosno kamenom od kojeg su bile napravljene. Netko se dobro snašao i okoristio u cijeloj ovoj zavrzlami. Mislim da ovaj odgovor Grada nije normalan. Nije istina da su stepenice bile rađene od betona, rađene su od klesanog, prešanog obrađenog bijelog kamena i bile su funkcionalne i lijepe te su za mnoge stanare imale i emotivnu vrijednost, istaknuo je Vlahović.

Prema Vlahovićevim riječima, uređenje cijelog kompleksa još početkom 2000-ih godina bila je tema diplomskog rada zadarskog arhitekta Pere Marušića za vrijeme njegova studiranja u Milanu, kada je izradio projekt sanacije urušenih bedema koji bi sada trebalo obnavljati i nadopunjavati. Vlahović smatra kako je već tada imao jako dobar projekt koji bi se danas mogao doraditi te tako urediti cijeli sporni kompleks.

– On je proučavao tu tematiku i sigurno je meritoran za davanje izjava o tom dijelu stare gradske jezgre. Cijela priča ostala je samo na idejnom projektu jer Grad tada nije imao jasnu ideju što bi se na tom prostoru trebalo događati. Možda bi mu se trebalo omogućiti da dovrši taj projekt čiju maketu sam dugo čuvao u prostorijama MO Poluotok, no s vremenom ju je netko u potpunosti uništio. Sjećam se da je u jednoj varijanti bilo zamišljeno probijanje male unutarnje uličice od peškarije, kojom bi se valorizirali srednjovjekovni bedemi i otvorila mogućnost izgradnje poslovnih prostora. Gradska vlast najprije nije znala što bi s rupom u bedemima, a potom se rupa otvorila i u proračunu, pa se o tom dijelu Poluotoka prestalo razmišljati. Svakako bi konačno trebalo učiniti nešto da ona rupa više ne zjapi prazna, ali i da se napokon utvrdi gdje su nestale kamene stepenice koje su svojedobno vodile na šetnicu po gradskim bedemima, zaključio je Vlahović.

Iako smo, u nekoliko navrata pokušavali doći do arhitekta Marušića kako bismo čuli njegovo mišljenje o projektu na kojem je radio te da li je bilo kakvih pomaka na tom polju, do zaključenja ovog članka to nije bilo ostvarivo.