“Potpuno je izvjesno, naše će Sunce izbrisati sav život na Zemlji”

Zanimljivo predavanje “Kuda ide ovaj svijet” održano je u sklopu Festivala znanosti i to u Splitu. Predavači su okupljene upoznali sa sve izraženijim problemom klimatskih promjena, odnosno globalnim zagrijavanjem, te ga doveli u direktnu vezu sa sve izraženijim ispuštanjem stakleničkih plinova u atmosferu. Trendovi nisu dobri, upozorili su nas predavači, obrazlažući da prognoze porasta globalne temperature zraka variraju od optimističnijih 1°C, do kataklizmičkih 4°C sljedećih 100 godine. Pri tom će se najviše zagrijati polarna područja, javlja Dalmacija News.

Za naš dio svijeta, što uključuje čitavo Sredozemlje, očekuje se da će ljeta i proljeća biti sve suša, što će u konačnici rezultirati sa znatno manje oborina tijekom godine i izraženijim sušama. Otapanje leda i zagrijavanje mora dovodi do porasta razine mora, a to već sada predstavlja stvarnu prijetnju otočnim i obalnim zemljama, kao što je Hrvatska. Kako ćemo obraniti Dioklecijanove podrume od nadiranja mora, upitali su se znanstvenici. Osim crnih klimatskih prognoza, predavači su ipak u predavanju prezentirali i mjere koje bi se mogle poduzeti, a koje bi u konačnici barem ublažile ili usporile klimatske promjene. Tu se osobito ističe prelazak na obnovljive izvore energije.

Dalmacija jedina regija u EU bez meteorološkog radara

U kinoteci Zlatna vrata udruga Crometeo održala je jednosatno predavanje na temu “Lovci na oluje”. Nakon uvoda u meteorologiju, doznali smo da je Dalmacija jedina hrvatska regija, ali i jedina regija u današnjoj EU koja nije pokrivena meteorološkim radarima. Njihov nedostatak direktno prijeti sigurnosti stanovnika Dalmacije za vrijeme opasnih vremenskih pojava, jer se samo radarima precizno može detektirati kretanje olujnog sustava, a time i pravovremeno prognoziranje i upozorenje. Jedan radar velikog dosega košta 7,5 milijun kuna, a za organizaciju nekog referenduma država izdvoji 45 milijuna kuna, ogorčeni su bili u Crometeu.

Kako je počeo pokret “Storm chasing” u SAD-u objašnjeno je u predavanju, uz napomenu da lovci na oluje dolaze iz svih segmenata društva, da su raznih profesija, a motivi mogu biti od avanturizma do znanstvenog istraživanja. Chaseri su najčešće muškarci, a prosječna dob lovca na oluje je 35 godine, iako ih ima od tinejđera, do 70-godišnjaka. Punih 60 godina nitko od stormchasera nije stradao od samog nevremena, iako je zabilježeno nekoliko smrtnih slučajeva, ali su oni bili vezani uz vožnju, tj. prometne nesreće. Crnim slovima u stormchasersku povijest ušao je datum 31. svibnja 2013. Tada su u iznimno jakom tornadu kod američkog grada El Rena u Oklahomi smrtno stradali inženjer Tim Samars, njegov sin fotograf Paul i meteorolog Carl Young. U manje od minute taj je tornado prešao 4.2 kilometra, stalno mijenjajući smjer i brzinu, a iza sebe ostavio pustoš i smrt.

Podaci, fotografije i video zapisi koje prikupe lovci na oluje vrlo koriste meteorološkim službama, osobito u verifikaciji vlastitih prognoza vremena i upozorenja na nevrijeme, a mogu dovesti i do unaprjeđenja sustava za rano upozorenja na ekstremne vremenske pojave.

U Hrvatskoj se pojam “lovi na oluje” počeo prvi put upotrebljavati nakon osnutka udruge Crometeo 2004. godine, a danas su brojni članovi te ekipe poznati ne samo u Hrvatskoj i regiji, nego sa svojim fotografijama i video zapisima često oduševljavaju i svjetsku javnost. Kao “praoca” hrvatskih lovaca na oluje, Crometevci su istaknuli jednog od najvećih hrvatskih znanstvenika ikada, meteorologa i seizmologa Andriju Mohorovičića. Osim što je bilježio brojne fenomene s oblacima i vremenskim prilikama, zabilježio je i pojavu ekstremno snažnog tornada za hrvatske prilike u Novskoj. Njegov točan opis tog nevjerojatnog događaja pročitan je na predavanju, a Mohorovičić je uz pomoć željezničkih vagona, koji su težili oko 16 tona, i koje je tornado dizao nekoliko desetaka metara u zrak, zaključio da je brzina vjetra u tornadu dosegla 370 km/h, piše Dalmacija News.

“Sunce moje malo”

Također u kinoteci Zlatna vrata prezentaciju na temu “Djelovanje vjetra i požara na građevine” održao je Neno Troić sa splitskog Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije, a u 20 sati počelo je uvjerljivo najposjećenije predavanje dana. “Sunce moje malo” predavanje je koje je održao Ivica Puljak, redoviti profesor fizike na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu (FESB). Puljak je u svome stilu još jednom oduševio prisutne koji su “u dahu” odslušali predavanje, a nakon predavanja postavili mu brojna pitanja.

Puljak je odgovorio na pitanje je li naše Sunce malo ili veliko u odnosu na ostale zvijezde, koliki mu je “životni vijek”, kada će izbrisati sav život na Zemlji, kako će samo skončati i u konačnici kako znanstvenici uopće sve to danas prilično dobro mogu predvidjeti i znati. Velik dio svoga predavanja Puljak je posvetio pomalo misterioznim neutrinima, tako teško uhvatljivim, a s toliko mnogo odgovora što nam se u gotovo realnom vremenu događa u središtu Sunca. Za razliku od neutrina, njihovi daljnji “rođaci” fotoni, također produkt fuzije koja se kontinuirano događa u Suncu, od središta Sunca do njegove površine putuju minimalno sto tisuća godina, a od površine Sunca do Zemlje put prijeđu za 8 minuta.

Kada se ujutro probudite i obasjaju vas zrake Sunca, znajte, radi se o fotonima koji su u Suncu nastali prije nekoliko stotina tisuća godina, rekao je Puljak.

Zanimljiv dio predavanja odnosio na životni vijek zvijezda i njihovu klasifikaciju. Supernova je spektakularan događaj, jedan od mogućih krajeva zvijezde određene veličine, kada u jednom trenutku zasja svjetlošću koju emitira čitava galaksija. Takav slučaj doživjeli smo na Zemlji prije oko 1000 godina, kada se supernova mogla vidjeti i na dnevnom nebu, pojava koju su na crtežima zabilježili u staroj Kini. Što je zvijezda veća, to prije i umire, prije izgori. Naše Sunce trebalo bi ostati stabilno još oko 5 milijardi godina, a završit će kao bijeli patuljak, pjesnički rečeno – kao jedan veliki dijamant od ugljika! Do toga trenutuka, a kada iziđe iz stabilne faze, Sunce će se pretvarati u Crvenog diva, za nešto više od milijarde godine isušit će sve oceane i mora, i time izbrisati sav život sa Zemlje, a hoće li Sunce na svom vrhuncu širenja progutati i samu Zemlju, ne možemo još znati.

Puljak se osvrnuo i na izgradnju elektrana koje bi do 2030. godine trebale biti priključene u energetsku mrežu Europe, a radile bi na principu kopiranja procesa koji se događaju u samom Suncu. Ipak, problema je mnogo, realizacija često ne ide po planovima, usprkos milijardama eura koje su ulažu u ovaj komercijalni projekt.

Mi smo već do sada uspjeli “proizvesti male zvijezde”, prvenstveno u vidu hidrogenske bombe, no takvo što ne možemo kontrolirati. Uz pomoć posebno izgrađenih magnetskih polja sada se nastoje kontroliratitakvi procesi. Ako sve bude kako treba, dobit ćemo ekološki prilično prihvatljiv i relativno dugoročan izvor energije, rekao je ovaj fizičar koji je široj javnosti postao poznat po doprinosu istraživanjima koja se provode u CERN-u.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...