Podjela svijeta, koju su prije 71 godinu na povijesnoj Konferenciji u Jalti na ukrajinskom poluotoku Krimu dogovorili Josef Staljin, Winston Churchill i Theodore Roosevelt, dominirala je u međunarodnoj politici druge polovice 20. stoljeća do okončanja Hladnog rata, a njezine se posljedice osjećaju i danas.
Na poticaj američkoga predsjednika Roosevelta, u Jalti su se 4. veljače 1945. godine, s približavanjem kraja Drugog svjetskog rata, sastali Staljin, Churchill i Roosevelt – vođe najvećih savezničkih država antihitlerovske koalicije.
Konferencija, koja je trajala do 11. veljače, imala je veliki utjecaj na završetak rata i poslijeratno uređenje svijeta. Trojica čelnika najveću su pozornost posvetila sudbini poslijeratne Njemačke, ali i pitanjima Poljske, Jugoslavije, te mira u svijetu.
Nakon što su uskladili najhitnije vojne planove za okončanje rata, čelnici SSSR-a, Velike Britanije i SAD-a postigli su sporazum o podjeli Njemačke u okupacijske zone kojima će upravljati po jedna od četiriju savezničkih država: Velika Britanija, SAD, Sovjetski Savez i Francuska.
“Naša je nepokolebljiva volja uništiti njemački militarizam i nacionalsocijalizam, te da se pobrinemo za to da Njemačka nikada više ne bude u stanju narušiti svjetski mir”, istaknuli su tada Roosevelt, Churchill i Staljin, te s tim ciljem odlučili da će se nakon okončanja Drugog svjetskog rata provesti vojna, gospodarska i politička demobilizacija i denacifikacija Njemačke i osigurati plaćanje reparacija oštećenim državama.
Na konferenciji u Jalti razgovaralo se i o daljnjem izgrađivanju međunarodne organizacije za održanje mira i sigurnosti u svijetu – Ujedinjenih naroda – čiji su temelji već utvrđeni na skupu u Dumbarton Oaksu, godinu dana ranije. Roosevelt, Churchill i Staljin razgovarali su i o sudbini Jugoslavije, te se dogovorili da o sastavu nove jugoslavenske vlade sporazumno odluče Josip Broz Tito i predstavnik jugoslavenske emigrantske vlade u Londonu Ivan Šubašić, ističući da u toj novoj vladi ne smiju biti uključeni oni koji su se kompromitirali surađujući s nacistima.
Trojica čelnika postigla su i dogovor o Poljskoj i njezinim granicama – odlučeno je da se osnuje poljska vlada narodnog jedinstva, te da se raspišu slobodni izbori.
Nakon Konferencije u Jalti, uslijedila je Potsdamska konferencija u srpnju i kolovozu iste godine.
Dva mjeseca poslije povijesne konferencije u Jalti, Roosevelt je bio mrtav, u svibnju je Njemačka kapitulirala, a u kolovozu iste godine kapitulirao je i Japan.
U svijetu, čije su granice krojile velike sile, 30 milijuna Europljana moralo je napustiti svoje domove, milijuni vojnika raspoređeni su u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i zemljama istočne Europe. Velike sile, smatraju povjesničari, Europu su podijelili na interesna područja po starim kriterijima, te je bilo jasno da će se dogoditi jedino moguće: nepoštedni, Hladni rat.
Kraj Hladnoga rata, pad Berlinskoga zida 1989. godine, kao i pad sovjetskog režima 1991. izbrisali su sa zemljovida željeznu zavjesu koja je dijelila Europu. U Europsku uniju i NATO ušla je do danas većina nekadašnjih sovjetskih srednjoeuropskih “satelita”, čime je Moskva, prema mišljenju analitičara, de facto izgubila ono što je dobila u Jalti.
U spomen na taj veliki sastanak, ukrajinske vlasti podignule su spomenik liderima triju velikih sila antihitlerovske koalicije, a izrađen prema čuvenoj fotografiji sa sastanka u Jalti iz veljače 1945, otkriven je prošle godine povodom 70. godišnjice te konferencije na kojoj je odlučena budućnost Europe za narednih pola stoljeća.