Stotine ljudi u Hrvatskoj u nedjelju nisu mogle ostvariti svoje biračko pravo jer su izbrisane iz evidencije prebivališta, a slijedom toga i s biračkih popisa. O tome da odlukom MUP-a, koji vodi Mostov Vlaho Orepić, više ‘ne postoje’ u Hrvatskoj nitko ih nije obavijestio, a da nisu izišli na birališta, ne bi imali pojma da im više ne vrijede osobne iskaznice i da država smatra kako ovdje više ne žive. Ukupan broj predizborno izbrisanih, od početka ove godine, iznosi 41.557 osoba, piše Tportal.hr.
Dvoje sugovornika tportala, koji su među ‘izbrisanima’, a koji ne znaju razloge zbog kojih su izbrisani jer žive na adresama na kojima su prijavljeni, plaćaju poreze i doprinose ili primaju državne naknade, svjedoče kako ih je MUP doveo u nezavidan položaj i još jednom pokazuju koliko su apsurdni hrvatski propisi, a prateće procedure složene na štetu građana. Budući da je riječ o ogromnom broju izbrisanih, postavlja se pitanje i je li brisanje utjecalo na konačni izborni rezultat.
‘Sa suprugom sam u nedjelju izišao na izbore, otišli smo na glasačko mjesto u ulici u kojoj živimo, ali kad smo tamo stigli, supruga je glasala, a meni su rekli da ne postojim, da me nema na popisu birača i da ne mogu ostvariti svoje biračko pravo. Pitao sam ih u čemu je problem, kako misle da me nema, provjerili su još jednom, i dalje me nije bilo, pa su me poslali u Ilicu 25 i rekli da ću tamo riješiti problem s kojim sam se neočekivano suočio. Otišao sam do Ilice 25, dao im svoju osobnu iskaznicu, ali su mi i oni rekli da me nema na popisu birača te su me poslali kod neke dvije gospođe koje su mi rekle da sam s 29. srpnja izbrisan iz evidencije prebivališta, a sukladno tome i iz popisa birača. Pitao sam ih kako je to moguće i zašto se to dogodilo, a one su mi odgovorile da one to ne znaju i da to moram riješiti s MUP-om. Bila je nedjelja, ništa nisam mogao riješiti, bilo mi je onemogućeno moje ustavno pravo da glasam, a još sam shvatio i da odjednom ne postojim. Rekli su mi da mogu glasati taj dan samo ako odem izvan Hrvatske’, kaže nam Igor E. (47), povratnik s privremenog rada u sektoru telekomunikacija u Bruxellesu.
U ponedjeljak ujutro Igor se zaputio u policijsku postaju u Petrinjskoj, u kojoj je naišao na gomilu ljudi s istim problemom, i teško mu je bilo i povjerovati u kakvim su se situacijama ljudi našli.
Belgijska policija obavijesti građane o statusu, ali hrvatska ne
‘Ljudi žive po 50-60 godina na istoj adresi, ali su odjednom izbrisani iz prebivališta. U Petrinjskoj su mi rekli da sam izbrisan i da moram podnijeti zahtjev za provjerom živim li ja na svojoj adresi. Živim u stanu koji sam kupio na kredit i koji uredno otplaćujem. Pitao sam ih jesu li provjeravali žive li ljudi na adresama s kojih su ih izbrisali, a ona je rekla da jesu, pa sam joj odgovorio da ja na svojoj adresi živim i da ne znam da me je itko provjeravao. Da stvar bude gora, kad sam se vratio u Hrvatsku, prijavio sam se uredno i odmah na Hrvatski zavod za zapošljavanje i kako sam trenutačno nezaposlen, uredno primam pomoć od države koja me sad proglasila nepostojećim. Prijavio sam se proljetos i za zdravstveno osiguranje, dakle državne institucije imaju sve moje podatke, znaju da sam tu, a pored svega primam pomoć države kao nezaposlena osoba, ali je MUP iz nekog razloga odlučio da ne postojim’, kaže u nevjerici Igor.
Od službenice u Petrinjskoj doznao je da su ‘provjere’ obavljane preko ljeta, a ni on, kao ni mnogi drugi građani, nisu u Zagrebu tijekom ljeta nego na moru. Pita se kakve su to provjere i na temelju čega MUP zaključuje da netko negdje ne živi. Obavijest da se javi u policijsku postaju ili da ga se briše iz evidencije prebivališta nikad nije primio. To hrvatska policija ne radi. Kad je u Igor E. u Bruxellesu rješavao privremenu osobnu iskaznicu, belgijska policija je provjeravala gdje živi, došli su mu jedanput na kućnu adresu, a kad su drugi put dolazili i nisu ga našli, u poštanskom sandučiću našao je obavijest da su bili i molbu da se javi u policijsku postaju. Javio se, razgovarao s policajcima i uredno dobio osobnu iskaznicu. Za razliku od hrvatske policije, belgijska zna da ljudi rade, traže posao ili odlaze na godišnje odmore te da je red ostaviti i obavijest ukoliko nekoga ne pronađu kod kuće.
Naš sugovornik ne krivi policijske službenike koji su ga izbrisali, nego proceduru koja omogućava da se nekoga tako lako briše iz evidencije prebivališta.
Mora mjesec dana stalno sjediti kod kuće i čekati da se pojavi policija
‘Problem je u proceduri prema kojoj vas se lako briše iz evidencije prebivališta, a da vi o tome niste uopće obaviješteni. Drugo, zbog toga mi je onemogućeno Ustavom zajamčeno pravo da glasam na izborima. Treće, da nisam izišao na biralište, ne bih imao pojma da sam izbrisan’, kaže Igor.
Da bi za državu ponovno počeo postojati na adresi na kojoj živi, morao je predati zahtjev za provjerom živi li na adresi na kojoj živi. Policija temeljem tog zahtjeva mora postupati u roku od mjesec dana. Igora brine što će se dogoditi ukoliko mu na vrata dođu dok je na razgovoru za posao jer obavijesti da su bili ne ostavljaju. Odlučio je, dok se ne iskobelja iz ovog kafkijanskog procesa, sjediti kod kuće i čekati policajce da se uvjere da živi na svojoj adresi.