Unatoč naporima građana koji su je spasili i veterinara koji su joj pružili stručnu pomoć uginula je Melita, glavata želva koja se nasukala na obali između Karina i Prigrade pored Zadra.
Morski biolog i ekolog Donat Petricioli kazuje nam kako ove zaštićene morske životinje nisu toliko rijetke kako mislimo. Prisutne su u našem moru i ljeti, u sezoni kupanja, no uglavnom ih ne vidimo ih jer su iznimno strašljive.
– Glavata želva je među nama, iako Jadransko more nije područje gdje se one gnijezde. No, mlade jedinke dolaze na hranjenje i tu se zadržavaju i po nekoliko godina, kaže Petricioli.
Zašto o želvama, fascinantnim morskim bićima čitamo uglavnom kroz tužne vijesti. Osim Melite, i sinoć je na pridraškoj plaži isplivala još jedna uginula kornjača.
– Želve prezimljuju tako što leže na morskom dnu. Često se dogodi da ih pokupe kočarice. Kako su u stanju nekog polusna, kada ih se baci s palube u more one se utope. Ribari se doduše educiraju o tomu, no nisam siguran da to svi znaju, kaže nam Petricioli.
Morskih bića s tako velikom i teškom građom danas je u našem moru izuzetno malo, pa pomisao o susretu sa želvom nije najugodnija. Kako bi se ove morske kornjače ponašale pri susretu s čovjekom?
– Jako su plašljive i bježe od čovjeka. Želva je brža od prosječnog kupača i dugo se može zadržati pod vodom, zato ih i ne viđamo. No, znaju biti i jako blizu obale, osobito ljeti kada su aktivne. Osobno sam je vidio u Prokljanskom jezeru, nekoliko puta u našem kanalu, jednu ranjenu od propelera na zadarskim Kolovarima. Velike se i jako teške; 200, 300, čak 400 kila. Volio bih napomenuti da su današnje želve samo sjena nekadašnjih kornjača koje su težile oko tone, fosil njihove glave izgleda vam poput vešmašine. Zato imamo sreću da još uvijek možemo vidjeti ovo stvorenje u našem moru. Sretan sam i zbog činjenice da se ljudi osvještavaju, shvaćaju važnost njihove zaštite, zaključuje Petricioli.