Europska zajednica za ugljen i čelik, jezgra iz koje je kasnije nastala Europska unija, osnovana je 18. travnja 1951. godine. Radilo se o prijelomnom povijesnom događaju, jer je ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik bio ujedno i prvi veliki ugovor u povijesti europskih integracija, a kojim je osnovana konkretna zajednica. Taj je ugovor poznat i pod nazivom Pariški ugovor, prema lokaciji na kojoj je potpisan. Smatra se da je Europska zajednica za ugljen i čelik bila ujedno i prva međunarodna organizacija zasnovana na načelu nadnacionalnosti, piše Povijest.hr
Europsku zajednicu za ugljen i čelik osnovalo je šest država, koje se zbog toga smatra i prajezgrom Europske unije. Bile su to: Francuska, Zapadna Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska i Luksemburg. Ugljen i čelik bile su strateške sirovine, a smisao osnivanja zajednice bilo je, između ostaloga, onemogućavanje ponovnog izbijanja sukoba između Nijemaca i Francuza (od završetka Drugog svjetskog rata bilo je do tada prošlo samo oko šest godina). Sjedište Europske zajednice za ugljen i čelik bilo je u Luksemburgu, i to u zgradi Državne štedionice. Ta zgrada stilski pripada neorenesansnom stilu, a uvelike sliči dvorcu (sadrži i kulu visine oko 46 metara). Prva osoba na čelu Europske zajednice za ugljen i čelik bio je Jean Monnet, koji je time bio i prvi čelni čovjek u povijesti europskih integracija. Od osoba zaslužnih za uspostavu Europske zajednice za ugljen i čelik osobito treba istaknuti Roberta Schumana, koji je rođenjem bio upravo iz Luksemburga.