– U svome radu došli smo do spoznaja kako ne možemo potvrditi ali niti osporiti teze o eruptivnom požaru ili sagorijevanju nehomogene plinske smjese, pa čak niti nekakvu treću. Zaključili smo da moramo provjeriti sve relevantne parametre kao što su klimatski uvjeti, tlak i temperatura zraka, temperatura zemljišta, brzina vjetra na rubu domene te mogući sastav nehomogene plinske smjese koji su nastali prirodnim procesom, kako bismo izdvojili one koji su imali najveći utjecaj na nastalu situaciju i mogli potvrditi mogući scenarij. Svi parametri su visili na pretpostavkama, osim onih koje smo dobili iz Državnog hidro meteorološkog zavoda (DHMZ), koji su nam bili jedini relevantni podaci za analizu procesa u našoj domeni uz geometriju, odnosno konfiguraciju terena. Nismo imali podatke o temperaturi tla, kemijski sastav je proizlazio iz realnih uvjeta na terenu, strujanje zraka i sastav nehomogene plinske smjese također se nisu mogli znati za navedenu situaciju. Dakle, u prvoj simulaciji uopće nije bio uključen sastav plinske smjese, odnosno nemamo niti jedan podatak o tome. Upravo stoga nismo radili kasnije simulacije, kazao je Branimir Matijašević, voditelj projekta i vještak u slučaju numeričke simulacije požara na otoku Kornatu.
Njegovim svjedočenjem, te iskazima i drugih vještaka s kojima je surađivao na ovom projektu, Dubravka Matijaševića, Stanislava Svidareka te Željka Turovića na Županijskom sudu u Zadru nastavljeno je suđenje bivšem vatrogasnom zapovjedniku iz Šibenika Draženu Slavici. Na saslušanju vještaka dalo se zamijetiti mnoštvo propusta na izradi ovog kako su sva četvorica vještaka potvrdila, preliminarnog, dakle nedovršenog izviješća. Istaknuli su kako je za izradu izviješća bilo malo vremena zbog čega se nije išlo u opsežnije istraživanje, a ono se temeljilo kako kažu, uglavnom na pretpostavkama te geometriji tla i izviješću o meteorološkim podacima na mikrolokaciji, gdje su stradali vatrogasci od strane DHMZ-a.
– Podaci dobiveni od strane DHMZ-a su pouzdani kao i zgoditak na lutriji, nekad se pogodi nekada i ne. Ne znam koliko se ovdje pogodilo ili ne, kazao je Dubravko Matijašević.
Prema svemu iznijetom za vrijeme rada na ovom projektu nisu se znali niti podaci o brzini vjetra na mikrolokaciji stradanja vatrogasaca. Osim toga, iznesen je i podatak kako vještaci pri vještačenju nisu bili upoznati niti s iskazom jedinog preživjelog vatrogasca Frane Lučića koji je kazao kako je cijelim putem puhao isti jugoistočni vjetar, kako na vrhu klanca tako i na dnu.
– Proračuni su pokazali kako je na vrhu bio puno jači vjetar nego u klancu. Strujanje zraka je bilo uzduž otoka s malo skretanja prema istoku, niti 10 posto. Imali smo relevantne meteorološke podatke DHMZ-a te smo se njima i vodili, kazao je Dubravko Matijašević.
Vještaci su istaknuli kako im je na raspolaganju bila samo oprema za stacionarnu analizu jer je nestacionarna puno skuplja, a i takvo istraživanje je puno dugotrajnije, što očito nikomu nije bilo u interesu.
S druge strane, vještak Stanislav Svidarec koji je bio zadužen za pripremu terena, odnosno geometriju, konfiguraciju terena u uvali Šipnat i klancu iznad istaknuo je kako osobno na Kornatu nije bio dok je sve relevantne podatke dobio od geodetske tvrtke iz Varaždina koja je klanac snimila tzv. laserskom metodom. Na pitanje državnog odvjetnika o kakvom se reljefu radilo na mjestu gdje su stradali vatrogasci s obzirom da se iz predočenih podataka ne da iščitati ništa o vrtloženju vjetra na toj lokaciji, Svidarec je odgovorio kako je navedena tvrtka izradila fotografije koje su se koristile u izviješću.
– Ja sam priložio datoteku u kojoj se nalazi ploha koja reprezentira teren. To je bila trodimenzionalna slika terena, brda i doline, drugo ništa nisam radio, zaključio je Svidarec.
S druge strane, nakon lutrije i brda i dolina, jednako apsurdno je bilo i svjedočenje četvrtog i posljednjeg vještaka Željka Turovića čija je uloga u cijelom projektu bila, kako je rekao, savjetodavna. Prema njegovom iskazu posao mu je bio komunikacija s Dubravkom Matijaševićem odnosno implementiranje općenite zidne funkcije i podloge na terenu, a osim toga, kako je rekao, ništa drugo nije radio.
Na pomalo komičnom saslušanju vezanom uz projekt numeričke simulacije požara na otoku Kornatu na kojemu očito nitko ništa nije radio javio se i odvjetnik Dražena Slavice koji je Turoviću uputio sugestiju kako je radio računalne operacije, na što mu je vještak odgovorio kako ništa nije računao. Prodanović, vidno uzbuđen je pokušao još jednom ustanoviti što je radio posljednji vještak preformulirajući svoju izjavu u to kako je Turović implementirao podatke, odnosno baratao s virtualnim podacima te valjda pogodio jer je nakon toga saslušanju bio kraj.
Suđenje se nastavlja 11. prosinca 2012. godine saslušanjem Branke Ivančan Picek iz DHMZ-a, Anice Bajić, Mirele Čarapine iz Zavoda za sudsku medicinu te Hrvoja Jasaka.