Slaven Dobrović: Otac sedmero djece koji obožava planinarenje

Nisam ni priželjkivao, a ni sanjao prije pet mjeseci da ću biti ministar. Bilo je teško izaći iz te komocije koju nosi anonimnost, ali razgovarao sam s obitelji i odlučili smo da možemo napraviti nešto dobro za Hrvatsku.

Kaže to samozatajni novi ministar zaštite okoliša i prirode Slaven Dobrović (48).
On ne ostavlja dojam klasičnog političara kojem je važan osobni probitak u hijerarhiji te je za to spreman žrtvovati i sebe i privatnost svoje obitelji. Budući da je bio poznat u stručnoj javnosti kao autor nekoliko studija o održivu gospodarenju otpadom, dobio je mjesec i pol prije izbora ponudu za politički angažman iz Mosta. I prihvatio ju je.

Vjerovao je da će moći pomoći, ali da će dobiti cijeli resor nije. Ipak, rado je prihvatio odgovornost, kaže. Cilj mu je značajno pojačati recikliranje i odvajanje otpada, a protivi se spalionicama otpada. Međutim, vjerojatno ni u Mostu nisu znali da je, uz svoje stručne radove, Dobrović iskreni zaljubljenik u prirodu.

Voli prirodu

U njoj provodi od rane mladosti gotovo svaki svoj slobodni trenutak. Rano se priključio zbog svoje ljubavi i Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja, čiji je i danas član. Samo što je u pričuvnom sastavu pa se uglavnom uključuje u događanja na zagrebačkom Sljemenu.
– Priroda je prelijepa u svim vremenskim uvjetima. Čak i po kiši, ako ste dobro opremljeni, možete uživati i doći kući zadovoljni. Naše more je prelijepo, ali potencijal planinskog turizma nije dovoljno iskorišten – kaže Dobrović.
Dobrović se rodio u Zadru 1967. godine. Otac je radio u Vinilplastici koja je sada, kao i mnoga druga nekad uspješna poduzeća, u stečaju.

Vodio je gradnju pogona, pa se Slaven do 10. godine selio s obitelji. Živjeli su i u Francuskoj i Makedoniji neko vrijeme. Rodbinu u Zadru redovito posjećuje. Ipak, u Zagrebu je od 80-ih i za njega mu je vezan životni put. U glavnom gradu završio je srednju školu, MIOC, ali i nastavio svoju znanstvenu karijeru na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. Kaže da čitavo vrijeme školovanja nije robovao ocjenama iako je bio iznadprosječan učenik i student. Inače, dobio je i Rektorovu nagradu.

– Nije cilj navući visoke ocjene, važno je znanje koje čovjek stekne. Formalni okvir je manje važan. Danas su škole samo forma i imate gomilu odlikaša koje ne možete razlikovati – kaže Slaven Dobrović. Dobrović kaže da ni u mladosti nije bio buntovan, nije nosio dugu kosu, ali volio je laganiji strani rock. Primjerice Simona & Garfunkela, The Doorse, Pink Floyd. Njegove kolege su tada uglavnom slušale Haustor, Film i Azru.
Studij je prekinuo u jesen 1991. godine kako bi pomogao obrani Hrvatske. Već tada se aktivno bavio planinarstvom i speleologijom.

– Došao sam i pitao gdje mogu pomoći. Mnogi su to, tako iskreno, učinili i uvjeren sam da je zato Hrvatska spašena – objašnjava.

Kada se prijavio kao dragovoljac, ljudi poput njega su završili u Planinskoj satniji Velebit. Proveo je zimu na južnom Velebitu.

– To uopće nije područje na koje možete poslati vojnike. Zato su u njoj bili alpinisti, ljudi koji su se navikli na boravak u iznimno teškim uvjetima. Mi smo uglavnom obavljali promatračke aktivnosti. Bili smo na skijama i u bijelim odjelima, a tek kasnije smo dobili nešto oružja. Vidjeli smo sve položaje s kojih je neprijatelj tukao Gospić. Bili smo po četiri tjedna gore, a onda smo išli na odmor – prisjeća se Dobrović.

Kada je Lovinac u Lici pao u ruke neprijatelja, civilno stanovništvo je pobjeglo na Velebit. Dobrović i njegove kolege su ih spašavali i nosili cijelu noć iz krša.

– Nosili smo ih 10-15 sati, ali kada smo došli na cilj, bili smo zadovoljni – prepričava.
Iako ima ratni put od 300 dana, kada priča o tom razdoblju, Dobrović kaže da bi bilo neumjesno uopće uspoređivati se s hrvatskim vojnicima koji su bili na prvim crtama bojišnice u Slavoniji ili Dalmaciji.

Dobrović se ipak vraća na fakultet 1992. godine. Na njemu je upoznao svoju suprugu Agnezu koja završila isti studij.

Rekorder u Vladi

Vjenčali su se godinu dana poslije. Dobrović je rekorder u Vladi i po veličini obitelji. Sa suprugom ima čak sedmero djece u dobi od šest do 21,5 godina. Tri su djevojčice.

– Zadnje godine fakulteta su već ozbiljnija faza života. Nas dvoje smo od početka dijelili većinu stavova i mišljenja. Priželjkivali smo veliku obitelj, ali moram priznati, plan nije baš bio sedmero. I ja i supruga smo iz poveće obitelji, ona ima četiri sestre, a ja brata i sestru. Kad se mi okupimo na rođendanu, treba 10 kilograma mesa – kroz smijeh priča.
Dobrovići su i praktični vjernici koji idu u crkvu. On ne smatra da je to pitanje uopće važno za nekog od članova Vlade, ali ipak objašnjava svoj stav.

– Proces evolucije je postojao, ali priroda je stvorena – kratko kaže.

Velika obitelj živi u stanu nešto većem od 90 kvadrata u Zagrebu pa je pitanje kako se uspiju organizirati. Dobrović kaže da je supruga radila prvih 10 godina, a onda se nakon četvrtog porođaja ipak posvetila djeci jer dadilja ne može zamijeniti majku. U njihovu stanu postoji tablica tko je dnevno zadužen za koje poslove i tu nema iznimaka.

– Mnogi misle da dijete od 10-ak godina ne može usisavati i da je bolje da to obavi roditelj. Nije tako, djeca mogu puno toga obaviti i naučiti se na obveze. Inače roditelji postaju sluge, a djeca ne znaju što bi sa sobom – objašnjava.

Sve vikende i blagdane provode u prirodi. Najčešće u vikendici u Čučerju gdje imaju mali vrt i vinograd. Sade svoju rajčicu, mrkvu, sitnije povrće. Djeca su u sve uključena, a Dobrović kaže da bi volio da može uzgajati puno više povrća za svoju obitelj.Zimnicu također kuhaju zajedno , a ministar je sretan što sad djeca, osim što znaju uzgojiti rajčicu, očiste patlidžane i papriku za ajvar. Rade i pekmeze te se trude što više toga imati domaće.

Ono što je nevjerojatno, Dobrović kaže kako cijela njegova obitelj u kantu za smeće baci tek dva kilograma miješanog komunalnog otpada tjedno. Sami rade humus. Njegova obitelj je živi primjer da se barem 90 posto otpada iz kuće može zasebno odvojiti i poslati na recikliranje. Jedan od prioriteta mu je educirati ljude te potaknuti odvajanje i recikliranje u Hrvatskoj na znatno višu razinu.

– Čak i naši neuki pradjedovi su znali da kore od krumpira treba baciti na njivu, staviti preko trave i uskoro dobijete humus. Priroda počiva na tom kružnom toku tvari, a moderni čovjek je stvorio problem pomiješavši otpad i bacajući ga zajedno – uvjerava Dobrović.

On je prije više od 10 godina napravio prve studije za Krk kako bi se što više otpada odvajalo. Danas je otok Krk rekorder u Hrvatskoj, a iznad je prosjeka EU. Dobrović ističe da samo u odvajanju papira leži potencijal veći od 100 milijuna kuna koji se može iskoristiti za manje cijene usluga. Iako mu je područje interesa na FSB-u zaštita voda, već 14 godina se i iz ljubavi prema prirodi počeo baviti održivim gospodarenjem otpadom.
– Ljude ćemo zamoliti i uvjeriti da je ono kako sad radimo s otpadom loše i za njih i za prirodu. Radit ćemo u suradnji s lokalnim upravama, ali će svaki građanin imati svoju odgovrnost – zaključuje.

Od raznih studija koje je izrađivao kao profesor, u imovinskoj kartici je prijavio i 100.000 kuna dodatnih prihoda godišnje. Sada će ostati bez tog novca jer će zbog sukoba interesa znanstvenu karijeru ostaviti po strani. Zbog broja djece imat će vjerojatno najveću plaću u Vladi – nešto iznad 22.000 kuna. Od nje treba otplatiti i kredit za stan. Kredit od 90.000 eura dobio je s iznimno povoljnom kamatnom stopom od 2,5 posto jer mu kamatu ipak subvencionira od 2007. godine Ministarstvo znanosti. Subvenciju je dobio na natječaju za znanstvene djelatnike, piše 24 sata.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...