U prvom razredu sam imao odličnu učiteljicu, čim bi vidjela da se vrpoljim, ona bi mi zadala neki zadatak, ali u drugom razredu je došla nova učiteljica koja je kritizirala različitost, ubrzo sam počeo biti ismijavan od ostatka razreda. Što sam više zaostajao s gradivom, to je više rasla moja frustracija. Na kraju osmog razreda više nisam sumnjao u sebe nego sam jednostavno znao da nisam pametan, ispričao je Ferek
Od 24. do 30. rujna u Hrvatskoj se obilježavao tjedan ADHD-a koji je za cilj imao podići svijest stanovništva o toj tematici. Čak 5 do 12 posto djece ima spomenuti poremećaj, a manje je poznato da je ADHD prisutan i kod odraslih. Više o toj tematici govorio je predsjednik Udruge Buđenje, Marko Ferek koji je 10. listopada održao predavanje u Privatnoj osnovnoj školi Nova na temu „Hiperaktivni sanjari“.
Poremećaj pažnje, hiperaktivnost i impulzivnost
– ADHD se manifestira kroz poremećaj pažnje, hiperaktivnost i impulzivnost. Kad je riječ o poremećaju pažnje, djeca sanjare u svom svijetu, doimaju se kao da slušaju, a zapravo su odsutna, nemaju moć odluke, nesvjesno im misli odlutaju, hiperaktivna djeca se vrpolje, a djeca koja su impulzivna jednostavno nemaju unutarnje kočnice, za čim god osjete poriv to i naprave, kazao je Ferek i dodao kako nisu sva djeca s ADHD-om “živa” te da je veća “opasnost” nepažnja koja je neprimjetna.
Najveći problem škola
Ferek je i sam hiperaktivan. Sve je bilo u redu dok nije trebalo ići u školu.
– Bio sam u svom svijetu, meni je to bilo odlično, ali problem je nastao kad sam se našao u školi. U prvom razredu sam imao odličnu učiteljicu, čim bi vidjela da se vrpoljim, ona bi mi zadala neki zadatak, ali u drugom razredu je došla nova učiteljica koja je kritizirala različitost, ubrzo sam počeo biti ismijavan od ostatka razreda. Što sam više zaostajao s gradivom, to je više rasla moja frustracija. Na kraju osmog razreda više nisam sumnjao u sebe nego sam jednostavno znao da nisam pametan, ispričao je Ferek koji se kasnije “preko veze” upisao i u matematičku gimnaziju. Na kraju polugodišta su Ferekovim roditeljima savjetovali ispis iz škole i upis u “specijalnu školu”.
– Nisam se htio ispisati iz matematičke gimnazije, bio sam inatljiv. Sjećam se profesorice iz hrvatskoga jezika, jednom prilikom je kazala kako sam na razini Crvenkapice, profesor iz informatike je drugima govorio da je kad Ferek nešto kaže kao da ne kaže ništa. Mrzio sam samog sebe. Na kraju četvrtog razreda sam imao između sedam i 11 zaključenih jedinica, profesori su me pustili da prođem, zaključio je Ferek koji je nakon završene srednje škole upisao fakultet Menadžmenta u turizmu u Dubrovniku.
“Shvatio sam da nisam glup!”
Ferek je na studiju također imao loše ocjene. Na trećoj godini je trebao tekst pročitati i prepričati na engleskom jeziku, imao je veliki strah od pričanja jer se navikao oslanjati na druge.
– S 22 godine sam razgovarao s prijateljem koji mi je kazao da možda imam ADHD, otišao sam na internet i čitao sve što sam mogao pronaći od spomenutom poremećaju. Tad sam shvatio da nisam glup i da imam problem s koncentracijom. Počeo sam nekontrolirano plakati, to je bio trenutak kad sam se počeo čistiti. Počeo sam raditi na sebi i sastavljati se komadić po komadić, ispričao nam je Ferek koji kaže da se dosta zna o negativnim stranama ADHD-a, a malo pozitivnim kojih ima dosta.
-Obrazovni sustav je demotivirajuć i kao takav ne može biti funkcionalan. Nitko od nas nije jednak, već smo svi različiti, a naš sustav nije namijenjen različitosti. Učenici mogu zaboraviti gradivo, ali nikad neće zaboraviti kako su se osjećali, zaključio je predsjednik Udruge Buđenje, Marko Ferek.