ok se vodi bitka protiv organiziranog kriminala i traga za naručiteljima tajnih informacija iz policijskih istraga, državni vrh bavi se ‘provalom’ u sustav nacionalne sigurnosti i potragom za odgovornima zbog otkrivanja državnih tajni. Premijer Zoran Milanović očito sumnja da je njegov prvi politički protivnik Tomislav Karamarko odgovoran za ‘provalu’ u tajne dokumente, te ga je upozorio da je to kazneno djelo. Bi li Karamarko zaista mogao odgovarati zbog kršenja državne tajne?
‘Tko je ovu aferu nazvao aferom Watergate, očito je neupućen, no ovo tek sada zaista sve više liči na Watergate u kojem je netko doslovce, ili u prenesenom značenju, provalio u sustav državne sigurnosti i otuđio dokumente koji mu ne pripadaju i sad biva uhvaćen u seriji laži. To je kazneno djelo… ‘ rekao je Milanović na sjednici Vlade kada je za laži indirektno optužio šefa HDZ-a Tomislava Karamarka.
Dokument o kojem govori premijer je izvještaj Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost. To je državna tajna koju su mogli vidjeti samo premijer i predsjednik, ali se mnogima učinilo da je za njega nekako saznao i Karamarko.
Šef HDZ-a i dugogodišnji čelnik SOA-e, u aferi ‘Izlisti’ pojavljuje se u ulozi naizgled neovisnog promatrača koji uporno upozorava da ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić protuzakonito špijunira HDZ-ov kadar u obavještajnoj zajednici. Karamarka je, naime, pogodila informacija da je policija kroz istragu organiziranog kriminala, preko OTC-a, morala ‘zaviriti’ u telefonske kontakte njegova nasljednika u SOA-i Josipa Buljevića.
Pogodilo je to, čini se, i predstojnika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost Petra Miševića. Taj iskusni HDZ-ov špijun jedini je imao mogućnost nadzirati OTC (Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija) koji je za policiju vadio izliste.
Mišević je sastavio izvješće o ‘stručnom nadzoru nad tajnim prikupljanjem podataka’ i, kako to nalaže zakon, poslao ga predsjedniku i premijeru – još u nedjelju. Taj dokument nitko drugi nije smio vidjeti do utorka navečer, kada je izvještaj stigao članovima saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.
Josipović i Milanović u ponedjeljak su smijenili Miševića zbog izvješća koje su očito doživjeli kao zlouporabu ovlasti, ali taj potez ipak nisu pojasnili. Ne zna se što je točno Mišević utvrdio no, premijer i predsjednik tvrdili su kako nije našao ništa protuzakonito u radu Ostojića i drugih institucija. To je dodatno raspalilo Karamarka koji je inzistirao da se objasni zašto je ‘počišćen’ još jedan dio njegova kadra u obavještajnoj službi.
Karamarko je u ponedjeljak zatražio ostavku ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića i govoreći o tajnom izvješću otkrio da o njemu zna više nego što je u tom trenutku smio. Pokušao je Karamarko uvjeriti javnost da mu nitko nije odao državnu tajnu, no s obzirom na njegovu prošlost u tajnim službama i povezanost s ključnim akterima afere, falilo mu je uvjerljivosti pa je prestao odgovarati novinarima na to pitanje.
‘Da se kojim slučajem dokaže da je zaista Tomislav Karamarko prekršio državnu tajnu, on bi mogao biti procesuiran najviše zbog poticanja na kazneno djelo odavanja državne tajne, i to samo kada bi se nepobitno dokazalo da je tajna odana na njegovu inicijativu’, rekao nam je odvjetnik Anto Nobilo. Naravno, najprije bi mu Sabor morao skinuti zastupnički imunitet, što ne bi bio problem s obzirom na SDP-ovu većinu.
Odvjetnica Vesna Alaburić kaže da bi tada osoba koja bi bila okrivljena za odavanje državne tajne mogla dobiti od jedne do pet godine zatvora, ali također smatra da za to nikako ne bi mogao biti okrivljen Karamarko. ‘Ako je sadržaj toga dokumenta (Miševićevo izvješće, op.a.) otkrio javnosti, on po mojem mišljenju također nije mogao počiniti kazneno djelo odavanja državne tajne, jer se javnost u ovom slučaju ne može smatrati neovlaštenom osobom’, dodaje Alaburić.
Podsjetimo, Karamarko kao član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost od utorka navečer ionako ima pravo vidjeti tajni izvještaj UVNS-a.
Posao razjašnjavanja cijele priče je na Mladenu Bajiću, odnosno DORH-u, koji u slučajevima odavanja državne tajne pokreće postupak po službenoj dužnosti. Dakle, državno odvjetništvo već je moglo poduzeti radnje radi otkrivanja i progona počinitelja kaznenog djela. Radi li se zaista na tome, još nije poznato.
Odvjetnik Anto Nobilo pojašnjava i da se DORH može služiti izvješćem interne istrage koju bi, prema najavi premijera, trebao provesti Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost. No problem je što neki dokazi koje će u svojoj istrazi moći koristiti tajne službe, ne vrijede i pred sudom. Primjerice, UVNS može svoje djelatnike podvrgnuti poligrafu, ali rezultati ne mogu biti zakonit dokaz u kaznenom postupku.
Osim Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost koji će se baviti ovim pitanjem, čak je i SOA na čelu s novim šefom, američkim Hrvatom i premijerovim prijateljem Draganom Lozančićem, osnovala tim za otkrivanje krtica u sustavu. No pitanje je hoće li nakon ovoga netko kazneno odgovarati za odavanje državne tajne. Čak je i sam premijer očito svjestan da zakoni nisu jednako primjenjivi na sve pa je nedavno izjavio: ‘Ovdje se zaista radi o provali u dokument, ali nemam iluzija da će netko ozbiljno odgovarati. Vjerojatno neće…’