Uhićenje 11 policajaca s bjelovarskog područja koji su, navodno, prijevoznicima dojavljivali podatke o kontroli kamionskog prometa i vozila, te nedavno otkrivanje dvojca koji se sumnjiči da je prodavao povjerljive informacije zainteresiranim poduzetnicima, definitivno jeste ‘čišćenje policijskih redova’. Put je to kojim policija treba ići, slažu se stručnjaci, jer će se jedino nekorumpirani moći baviti kriminalom, no što takve akcije znače u sigurnosnom, političkom i socijalnom smislu za tportal pojašnjavaju analitičari.
Kad građani vide kako se u USKOK, nakon korumpiranih političara, raznih vrsta kriminalaca i svih onih koji su na neki način ogriješili o zakon, na saslušavanje privode i policajci, mogu dvojako razmišljati – čišćenje redova vraća povjerenje ljudima u policijski sustav, jer ‘među svoje uvode red’, ali i pokazuju kako se i dio onih koji bi se trebali suprotstaviti kriminalu i sami inficirani kriminalom. Na takvu, ‘dvostruku oštricu’ upozorava kriminalist i stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila, ali i navodi daleko dublji problem.
‘Neuređenost sustava je ključni problem, a vidim ga kroz dvije dimenzije – jedna su politička kadroviranja, bez javnih, transparentnih i nedvosmislenih kriterija, a druga je neadekvatan, neoperativan, nestručan i nadzor koji nije pod kontrolom civilnog sektora. Sustav danas nadzire sâm sebe i to smo vidjeli u posljednjim aferama’, navodi Cvrtila.
Podsjeća kako je još prije osam godina, dok je bio načelnik unutarnje kontrole u kabinetu ministra policije, skoro bio dovršen pravilnik kojim bi se uvela civilna kontrola nad radom policije. Do danas, ukazuje Cvrtila, nisu zaživjela ni pravilnik, ni kontrola.
‘Nijednoj politici, na žalost, do sada nije bilo u interesu da sustav i policije, i obavještajne zajednice, i pravosuđa, i kompletne državne administracije postavi na čiste, profesionalne temelje, nego svi žele imati svoje ljude od povjerenja. To su uglavnom politički i stranački ljudi putem kojih oni kontroliraju sustav i onda dobivate situaciju da se ne provodi slovo zakona, nego se provodi slovo nečije zapovijedi. To je katastrofa’, oštar je Cvrtila.
Ne smatra da je ono što se u posljednje vrijeme događa u policiji ‘pljuska’ HDZ-ovim ministrima, jer se stječe dojam da su u nesređenom stanju ostavili sigurnosni sustav, nego tvrdi da je ‘curenja informacija i propusta u policijskom sustavu i prije HDZ-a, dakle u vrijeme prošlog SDP-ovog mandata. ‘Bojim se da će toga biti i sada, nije to ništa novo’, pesimističan je Cvrtila.
Za Gordana Bosanca iz Centar za mirovne studije ‘čišćenje unutar policijskih redova dobra je stvar, jer se godinama svjedočilo curenju i dilanju informacija iz sustava prema medijima, kriminalnom miljeu, poduzetnicima’. ‘Netko se napokon odlučio uhvatiti u koštac sa slabim karikama u sustavu, jer se izgubilo povjerenje i stvarao dojam da sustav nije funkcionirao. Stoga je čišćenje unutar policije dobar i pozitivan trend’, smatra Bosanac.
No, podsjeća na činjenicu da je ‘borba korupcije očito imala jasne granice i limite u vrijeme prošle vlasti, jer se pokazuje da se u svim segmentima nije išlo u obračun s korupcijom’.
‘Nije SOA otkrila malverzacije u vrhu HDZ-a, nego su to otkrili mediji i ljudi koji su o tome počeli javno govoriti. Upravo je dužnost obavještajne agencije i krim-policije bila da napravi te istrage. Činjenica je i da u policiji nismo svjedočili internim istragama koje bi rezultirale nekakvim plodom, pa sve govori o tome da se tiho podržavao sustav puštanja i dilanja informacija što dugoročno dovodi do korupcije’, navodi Bosanac.
Po mišljenju političkog analitičara Žarka Puhovskog događanja u policiji ‘tehnički gledano jesu čišćenje redova’, no malo i proširuje pojam ukazujući kako se pod time trebalo podrazumijevati ‘i smjenjivanje policijskih dužnosnika koji su po nekim čudnim, neprofesionalnim kriterijima dospjeli na svoja mjesta’.
‘Na žalost, ovdje se radi o najružnijem obliku policijskog kriminala u kojem policija radi za privatne interese, a ne za javni, odnosno državni interes. To je čišćenje utoliko što će ljude vjerojatno otjerati iz policije, neke i u zatvor, ali to nije ono što se politički misli kad se kaže čišćenje policije’, ocjenjuje Puhovski.
Otvara i drugu dimenziju problema, a to je kažnjavanje onih koji nude i daju mito, a ne samo onih koji mito i primaju. ‘Kad nekome nudim mito, ne mogu drugo jutro doći u USKOK i reći da sam pokajnik, jer sam učinio nešto što i samog mene također inkriminira. U Kaznenom zakonu stoga treba kriminalizirati davanje mita i pooštriti kazne za primanje mita, a država mora jamčiti da policajci, suci, liječnici, profesori neće primati mito i mora ih oštro kažnjavati’, predlaže Puhovski.
Prilika za mlade i neopterećene politikom
O tome jesu li policajci dovoljno plaćeni, dvojica tportalovih sugovornika imaju različito mišljenje. Dok Željko Cvrtila misli da ‘plaća policijskog službenika nije za hrvatske uvjete premala, nego solidna’, Gordan Bosanac smatra da ‘plaće policajaca nisu na zavidnom nivou’. No, kažu da ‘nije sve ni u novcu, niti plaće mogu biti alibi da se netko bavi kriminalom’.
‘Uistinu je ovo i prilika da u sustav uđu novi ljudi koji nemaju veze s prošlošću i neopterećeni su međuljudskim i političkim odnosima. Možda je i prilika ispoštovati obveze iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i popuniti kvote obećane manjinskim grupama u policiji’, predlaže Bosanac.
Na kraju, bitno je ukazati i na socijalni aspekt položaja hrvatskih policajaca, jer se baš i ne može reći da su adekvatno plaćeni za rizik koji često nosi njihov posao, no ne treba pritom ni opravdavati nekoga tko se ne drži zakona. Takvo razmišljanje dijeli i Dubravko Jagić, predsjednik Sindikata policije Hrvatske, ukazujući da ‘netko ne može ni provoditi zakon, ako ga se ne drži’. Napominje i kako stvari ne treba generalizirati.
‘MUP je jedini ili jedan od rijetkih koje čisti svoje redove i volio bih da se to svugdje radi. Oni koji rade nečasne stvari ne smiju ostati unutar sustava, ali ono što nije dobro ni za policiju, ni za društvo, jer mi smo servis društva, jeste da se po izdvojenim slučajevima donosi zaključak o cjelokupnoj policiji. Ako je moj kolega nešto krivo napravio i to mu se dokaže, nismo svi takvi zbog njega’, napominje Jagić.
Na kraju, i on, baš kao i Žarko Puhovski, zalaže se da svi oni koji daju mito također budu sankcionirani kao i oni koji ga primaju. ‘Najčešće se dogodi ovako: netko da policajcu 200 kuna i ode ga prijaviti, pa ga svi tapšu po ramenu. Policajac ostane bez posla, a onome tko je dao mito ne dogodi se ništa. Ako želimo pravnu državu i stvari dovesti u red, zakon mora biti jednak za sve i ne smije biti nikakve razlike’, zaključuje Dubravko Jagić.