Nakon propasti petogodišnjeg braka, Jelena Popović Volarić u svojoj kolumni u Nedjeljnom Jutarnjem propituje koncept sretne žene koja je sama.
‘Nakon što sam se prije dva mjeseca našla u slobodna-i-fantastična situaciji, morala sam se (više puta, i iznova, iznova, iznova) zapitati koliko je ta pozicija doista fantastična, a koliko je glorificirana kroz ženske serije/filmove/časopise/literature, i, općenito, da se svaka od nas barem jednom (ako ne i više puta) nađe upravo na mjestu na koje nas romantičan odgoj na bajkama nije pripremio – slobodna i sama’, piše Jelena u Jutarnjem i zaključuje da sretnog samačkog života ima, čak i nakon pola desetljeća partnerstva.
‘Navika je divna stvar, koja pomaže i kad nismo svjesni da je tako. Ono što još pomaže je ženski život danas koji se više ne svodi na ‘kuću’, već i ‘poso’ ima određenu (ako ne i presudnu) ulogu, a to je socijalna mreža ljudi (ključna stvar!), financijsko i životno osamostaljivanje, i mogućnost da se baš za svaku pizdariju za koju su žene nekad trebale muževe, u svakodnevnom životu nazove specifični majstor koji rješava problem za malo para i bez puno muke.’, objašnjava Jelena i otkriva što joj je pomoglo da se navikne na samački život.
‘Na samoću sam se navikla na dobrodošlu prijateljicu koja mi je ovaj put vidala, a ne povećavala rane. Na prazan prostor u ormaru kao na mogućnost da se malo proširim u uvijek tijesnoj garderobi, a na samostalnost? Kao na posve normalnu stvar. Odjednom, postala sam svjesna da u svakoj dobroj vezi živiš i svoj život koji ne nestaje kad nestane ljubav ili umre odnos. Zato se to valjda zove sama i fantastična.’
‘Kad si fantastična općenito, zaista to budeš i kad si sama, rekla mi je prijateljica koje se rastala nakon sedam godina braka. I samoj mi je bilo posve nevjerojatno da sam se tako lako navikla na život bez partnera. Očito sam nešto u prošlih pet godina napravila dobro – našla ga u samoj sebi.’, zaključuje svoje razmišljanje Jelena.