Astronomi su u našoj galaksiji, Mliječnoj stazi, neočekivano otkrili dvije crne rupe unutar drevnog klastera zvijezda. Istraživanje, objavljeno u časopisu Nature, opisuje otkrivanje dviju crnih rupa, koje su oko 10 do 20 puta teže od našeg Sunca, a nalaze se u globularnom klasteru pod nazivom M22.
Crne rupe, tako guste da im čak ni svjetlost ne može pobjeći, ono su što preostaje kada masivna zvijezda dođe do kraja svog života i propadne u sebe.
Suautor članka dr. James Miller-Jones, sa Sveučilišta Curtin u Australiji, dijela Međunarodnog centra za radio-astronomska istraživanja ICRAR, rekao je da je otkriće dviju crnih rupa u istoj skupini bilo potpuno iznenađenje, piše portal Znanost. Sve dosadašnje teorije govore da se to ne bi trebalo dogoditi u globularnom klasteru zvijezda koji je star 12 milijardi godina.
– Istraživanje je izvorno bilo potraga za samo jednom većom crnom rupom unutar klastera stotina tisuća zvijezda koji, kada se promatra golim okom, podsjeća na magličasti okrugli “oblačić” svjetlosti – objasnio je on:
– Simulacije o evoluciji globularnih klastera pokazuju kako mnoge crne rupe nastaju rano u njihovoj povijesti. Mnoge crne rupe onda potonu prema sredini klastera gdje započinju kaotični ples što vodi do toga da većina rupa bude izbačena iz klastera u kojem ostane samo jedna od njih. Mi smo tražili jednu veliku crnu rupu u sredini klastera, ali smo umjesto toga pronašli dvije manje crne rupe malo izvan središta, što znači da sve naše teorije i simulacije trebaju doradu.
Dr. Miller-Jones je kazao da su ove novootkrivene crne rupe prve koje se nalaze u globularnom klasteru u našoj galaksiji. Klaster M22 je udaljen oko 10 tisuća svjetlosnih godina od Zemlje, ali se može jasno vidjeti i s kućnim teleskopom.
– M22 može sadržavati čak i do stotinu crnih rupa, ali ih ne možemo otkriti ako se ne hrane aktivno obližnjim zvijezdama. Mi planiramo daljnja istraživanja kako bismo detaljnije odredili svojstva ove dvije crne rupe koje smo pronašli – kaže dr. Miller-Jones.
Istraživanje je vodio docent Jay Strader s Državnog sveučilišta u Michiganu i Centra za astrofiziku Harvard-Smithsonian, a bili su uključeni i kolege iz Nacionalnog radio-astronomskog opservatorija, sa Sveučilišta u Utahu u Sjedinjenim Američkim Državama te sa Sveučilišta u Southamptonu u Velikoj Britaniji.