Evoluira li čovjek još uvijek?

Prirodne sile evolucije i dalje oblikuju čovječanstvo, unatoč našoj sposobnosti da intenzivno mijenjamo svijet oko sebe, kažu znanstvenici.

Evolucija se javlja kao odgovor na vanjske sile koje iskorjenjuju pojedince najmanje sposobne oduprijeti se njihovom pritisku, ostavljajući one koji se bolje prilagode uvjetima preživljavanja i reprodukcije. U svakom slučaju, čovječanstvo je radikalno promijenilo svoje okruženje i neki se znanstvenici pitaju djeluju li selekcijske prirodne sile još uvijek na našu vrstu. Agrikultura, primjerice, može generirati višak hrane, što za nas može predstavljati poštedu od mnogih bolesti.

Otkrića objavljena na mreži u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences pružaju nam dodatne dokaze o našoj kontinuiranoj evoluciji. Dosadašnja istraživanja sugerirala su da se ljudski mozak smanjivao posljednjih pet tisuća godina. Jedna studija rađena s otočnom populacijom Quebeca pokazuje da genetika ide prema sve mlađoj reproduktivnoj dobi i sve većim obiteljima.

Da bi dodatno istražili tematiku rasprave, znanstvenici su ispitali crkvene podatke oko šest tisuća Finaca rođenih između 1760. i 1849. kako bi detaljno proučili podatke o rođenju, smrti, brakovima i ekonomskom statusu. Podatci su znanstvenicima omogućili uvid u ljudske oblike preživljavanja i reprodukcije te su ih usporedili s podatcima o drugim vrstama. Geneologija je vrlo popularna u Finskoj, koja posjeduje neke od najboljih mogućih arhiva za ovakva istraživanja.

“Proučavanje evolucije zahtijeva velik broj uzoraka utemeljenih na individualnom principu, koji pokrivaju čitav životni vijek svake osobe rođene na ispitivanom području”, kaže istraživač Virpi Lummaa sa Sveučilišta u Sheffieldu u Engleskoj.

Istraživači su proučavali kako agrikultura može utjecati na ključne aspekte čovjekovog života -preživljavanje do zrele dobi, dostupnost potencijalnih partnera, uspjeh u zasnivanju obitelji i plodnost po obitelji. Njihovi rezultati ukazuju na to da poljoprivrednici i ribari u Finskoj nastavljaju svoju evoluciju baš kao i sve ostale vrste. Varijacije u plodnosti i preživljavanje do zrele dobi stvaraju uzorak prisutan i kod drugih organizama.

“Pokazali smo da prednosti koje pruža naša civilizacija ne osporavaju činjenicu da se naša vrsta i dalje razvija kao svaka druga vrsta u divljini”, kaže Lummaa.

Zanimljivo je da su, prema njihovoj studiji, “relativno imućne osobe bile izložene vrlo sličnoj ukupnoj selekciji kao i one siromašne”, kaže istraživač Alexandre Courtiol, evolucijski biolog s berlinskog Instituta za napredne studije. “Mnogi intuitivno misle da ih bogatstvo nekako može zaštititi od utjecaja okruženja.” Naprotiv, i kod bogatih i kod siromašnih imamo sličnosti u podatcima o ranom preživljavanju i plodnosti.

Kao i kod većine životinjskih vrsta, muškarci i žene nisu jednaki kad se radi o prirodnoj selekciji, otkrili su istraživači.

“Karakteristično je povećanje stope reproduktivnosti kod muškaraca, koja raste brže od stope reproduktivnosti kod žena”, kaže Courtiol. “Razlog je taj što veći broj partnera povećava reproduktivni uspjeh, što je češće kod muškaraca nego kod žena.” U ovom istraživanju muškarci su pokazali sklonost većem broju brakova od žena piše Znanost.com

Činjenica da se prirodni odabir nastavlja kod ljudske vrste unatoč naprednoj agrikulturi i ostalim velikim civilizacijskim dostignućima znači da “biologija i kultura moraju surađivati i oblikovati jedna drugu umjesto da se međusobno podcjenjuju kao do sad”, izjavio je Courtiol za LiveScience.

“Mnogi znanstvenici koji proučavaju čovjekovu evoluciju fokusiraju se samo na lovačko-sakupljački životni put od prije 10 tisuća godina. Mi pokazujemo da, iako je zanimljivo, to neće dati potpunu sliku čitave priče – trebamo usmjeriti istraživanja i na to kako su ljudi živjeli do nedavno, a vjerojatno i na to kako žive danas”, dodaje Courtiol.

“Širenje naših istraživanja i prema modernim vremenima bilo bi zanimljivo, posebno zbog razumijevanja utjecaja kojeg trenutno okruženje ima na oblikovanje ljudske vrste. To bi bilo važno s medicinske točke gledišta da bismo razumjeli kako brzo naš imunološki sustav može reagirati u slučaju neke nove velike epidemije. Prva velika prepreka koju moramo prijeći jest potreba za vjerodostojnim podatcima na individualnoj razini – broj potomaka, broj partnera, datumi rođenja i smrti za sve osobe tijekom njihovog čitavog života, a takve baze podataka su rijetke. Postoji mnogo slavnih studija ali one ili pokrivaju samo određene tipove ljudi ili ne sadržavaju sve neophodne životne činjenice”, kaže Courtiol.

 

 

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...