Naš planet može održivo funkcionirati s 1,5 milijardi ljudi, nasuprot 7 milijardi koliko ih danas nastanjuje Zemlju, smatra britanski investitor Jeremy Grantham, kojeg je Bloomberg svojedobno uvrstio među 50 najutjecajnijih ljudi na financijskom tržištu.
Granthamove je zaključke i predviđanja u srijedu objavio Business Insider, mada su oni originalno objavljeni prije godinu dana. No, list je očito smatrao da valja podsjetiti na tmurnu sliku budućnosti koju je predvidio Grantham, a koja govori da idemo ususret ‘katastrofi biblijskih razmjera’.
Naime, Grantham vjeruje da se u svijetu dogodila trajna promjena paradigme, u kojoj je broj ljudi na Zemlji napokon premašio Zemljinu sposobnost da nas ‘udomi’. Fenomen sve većeg broja ljudi koji koriste ograničene prirodne resurse ne može trajati vječno, a cijene metala, nafte i hrane to sad napokon i dokazuju.
Grantham tako vjeruje da naš planet može održivo funkcionirati s 1,5 milijardi ljudi, nasuprot 7 milijardi koliko ih danas nastanjuje Zemlju (a idemo prema 10 do 12 milijardi). Ovo su njegovi argumenti zbog kojih vjeruje da hrlimo prema ‘katastrofi biblijskih razmjera’.
1. U posljednjih 200 godina, ljudska je populacija ‘eksplodirala’ – baš kako je Thomas Robert Malthus predvidio. Ono što Malthus nije predvidio jest otkriće nafte i drugih prirodnih resursa, koji su (privremeno) podržavali ovaj rast populacije. No, ti se resursi sada bliže svom kraju…
2. Posljednjih 100 godina, cijene dobara imale su silazni trend, jer je tehnologija vađenje i proizvodnju učinila jeftinijima. Grantham vjeruje da je tom trendu došao kraj, piše Business Insider.
3. Pogledajmo npr. naftu… Nafta je vrijedila 16 dolara po barelu barem sto godina. Onda, kad je potražnja premašila ponudu, porasla je na 35 dolara. Grantham smatra da će se i to promijeniti, na 75 dolara po barelu, piše list.
4. Zašto se mijenja paradigma? Zbog toga što je potražnja veća od ponude. Svjetska proizvodnja nafte jedva se povećala od 1970-ih, ali je potrošnja ‘eksplodirala’…
5. Ovo se ne tiče samo nafte. I cijene metala se povećavaju, kao i cijene hrane. Prije 40 godina, prosječan godišnji rast prinosa po akeru (4046,8 kvadratnih metara) je bio impresivnih 3,5 posto te je bio ‘ugodno’ ispred prosječnog rasta populacije koji se kretao na 2 posto. No, posljednjih godina prinosi su pali na 1,5 posto, a to je opasno blizu stopi rasta svjetske populacije…
6. Dakle, zašto se ovo događa sad, ako populacija raste već dva stoljeća? Odgovor dijelom leži u spektakularnom rastu Kine, Indije i ostalih velikih zemalja. Korištenje resursa u ovim zemljama je zapanjujuće. Naprimjer, Kinezi troše 53 posto cementa koji postoji na svijetu, navodi se u tekstu.