Evo kako izgleda iskustvo Zadranina Ivana Ivkovića koji je svoju dvokatnicu na predjelu Crvene kuće na plinovod priključio u svibnju ove godine.
– Procedura oko dobivanja dokumentacije nije velika. Ne treba građevinska dozvola za objekt nego samo katastarski plan parcele. Papira treba dosta, ali nije neki problem. Najveća stavka u tim pripremnim poslovima jest projekt ovlaštenog inženjera koji napravi kompletan plan radova i troškovnik – objašnjava Ivković. Cjevovod s plinom do njegove velike dvokatnice došao je u nekoliko poteza – postavljen je ugradbeni ormarić s brojilom potrošnje, razvučene instalacije, postavljen bojler, specijalni ispusni dimnjak i priključen plinski štednjak. Mora se, upozorava Ivković, paziti koga odabrati za izvođača radova da vam ne zaračuna nešto viška ili da se naknadno osim projekta traži neki priključak, to majstori masno naplate, piše Slobodna Dalmacija.
– Trasa plinovoda je, srećom, prošla blizu naše ulice. Među prvima sam se priključio. Najprije smo bili u varijanti da ćemo imati besplatan priključak, uz uvjet da potrošim 700 kubika u dvije godine, što je potrošnja od oko 2000 kuna. No, onda je HERA onemogućila takav način priključivanja, a EVN je morao odrediti jedinstvenu cijenu priključka. Budući da nam je EVN obećao besplatan priključak, mi smo morali platiti samo brojilo po cijeni od 1700 kuna. Sada je to puno više – kaže naša sugovornik. Ivkovići se plinom koriste za grijanje vode za kupaonicu, isti kotao opskrbljuje i sustav centralnoga grijanja i, jasno, plin se upotrebljava i za kuhanje.
– Nas je četvero u kući i mjesečno smo dosad imali potrošnju od 170 kuna, dakle za kupanje i za kuhanje. Kad se zna da jedna plinska boca košta isto toliko, jasno je o kavoj se uštedi radi. U odnosu na dosadašnje rate za struju već smo uštedjeli 200 kuna mjesečno. A puno je veća ušteda na grijanju. Dosad smo imali grijanje na loživo ulje – prosječno bismo zimi potrošili oko 3000 litara loživa ulja, a to je oko 21 tisuću kuna. A sada ćemo se bez problema grijati za samo 500 kuna mjesečno. Dakle, dosada smo za struju i mazut godišnje trošili više od 25 tisuća kuna, a sada će nam se troškovi za iste stvari svesti na samo 5000 kuna godišnje – zadovoljan je Ivković korištenjem zemnoga plina.
Istina, za kupnju plinskog bojlera i postavljanje svih potrebnih instalacija imao je trošak od 20 tisuća kuna, ali to će mu se isplatiti za manje od dvije godine. Zadovoljstvo je veće kada se zna da je plin ekološki potpuno čist, a loživo ulje na koje su se Ivkovići grijali bilo je ne samo skupo i komplicirano nabaviti nego je ružno dimilo, smrdjelo, a bila je i stalna opasnost.