Ako su prošli summit čelnika EU-a u Bruxellesu obilježili mlaki zaključci o stvaranju bankarske unije, kojoj je rok, na inzistiranje Njemačke, produljen do kraja iduće godine, na nadolazećem summitu, zakazanom za 22. i 23. studenog , čelnici neće moći uživati u uobičajenom luksuzu odgode i prebacivanja dogovora na neodređeno. Naime, na sljedećem okupljanju glavnu stavku čini određivanje proračuna Unije za period od 2014. do 2020. A oko te točke na vidiku nema još ikakvog konsenzusa i zasad izgleda kao da svaka članica lobira isključivo za vlastite interese.
Prve znakove nezadovoljstva prijedlogom Europske komisije o proračunu dala je Velika Britanija, čiji se rastući euroskepiticizam sad već javlja u redovitim intervalima. Premijer David Cameron izjavio je da je spreman uložiti veto na izglasavanje proračuna ako se u njemu pojave kakvi, kako se sam izjasnio, ‘neprihvatljivi troškovi’. Na tu je najavu promptno reagirala njemačka kancelarka Angela Merkel koja je upozorila Veliku Britaniju da će tražiti otkazivanje čitavog summita ako se i dalje bude inzistiralo na glasačkom vetu i na strategiji ‘zamrzavanja troškova’.
No sukobi na razini London – Berlin tek su manji dio sveopće kakofonije na delikatnu temu budžeta Unije. Uz Veliku Britaniju, ni Švedska ni Danska se ne pokazuju voljnima prilagoditi aktualnom troškovniku. Danska vlada je također najavila mogućnost veta, ako ne dobije garanciju da će godišnje doprinositi 134 milijuna eura manje.
Čak ni uobičajena, binarna podjela na tzv. prijatelje boljeg trošenja (Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Austrija, Nizozemska, Švedska, Finska), najvećih neto uplatitelja sklonih redukcijama, i tzv. prijatelje kohezije, koji broje ostalih 17 članica koje predvodi Poljska i koji su najveće korisnici fondova, nije od neke pomoći pred summitom. Politički pejzaž Europe izgleda ispresijecan brojnim nacionalnim interesima, s premalo volje za prekoračenjem uskih državnih okvira. Kao ilustraciju, dovoljno je pripomenuti nekoliko aktualnih procesa lobiranja ususret summitu. Njemačka nastoji pridobiti Poljsku za redukciju u proračunu, iako fondovi koje dobiva Poljska jako koriste upravo njemačkoj ekonomiji. Prema pisanju talijanske La Stampe, Cameron nastoji talijanskog premijera Marija Montija uvjeriti da prihvati alternativnu verziju proračuna prema kojoj bi Italija uštedjela dvije milijarde eura godišnje, no takva bi drastična ušteda značila i gubitak kohezijskih fondova za jug Italije.
Dobar dio europskih listova, danskih, poljskih, talijanskih, španjolskih, govori o mogućnosti potpunog urušavanja dogovora pri izglasavanju proračuna.
Španjolski El Mundo spominje ‘blokiranu Uniju’ koja se nanovo pokazuje nesposobnom da se suoči sa svojim najvećim izazovom, ekonomskom integracijom.
Da bi donekle ublažio rastuće tenzije, predsjednik Europskog vijeća Herman van Rompuy odaslao je prijedlog u kojem se navodi moguće rezanje od 75 milijardi eura na sedmogodišnji proračun koji iznosi više od 1.000 milijardi eura. Jednako tako, predlaže održavanje smanjenog učešća Britanije u proračunu, od kojeg bi profitirale i Švedska, Nizozemska i Njemačka. No predloženo rezanje fondova za poljoprivredu, u svrhu rebalansa cijelog proračuna, moglo bi naići na oštro odbijanje francuske strane.
Pred summit još u su tijeku dogovori njemačke i francuske strane uz posjet francuskog premijera Ayraulta Berlinu, dok je predsjednik Hollande otputovao u Varšavu s namjerom da uvjeri tamošnjeg premijera Tuska da prihvati rezove u fondovima. I ti, kao i ostali pregovori, vode se s krajnje neizvjesnim rezultatima.