Još je samo tjedan dana ostalo do premijere dugo očekivane predstave izvrsnog Milana Begovića, drame „Bez trećega“. Iako zatrpani poslom i probama, Vinko Radovčić i Žana Bumber, bez dileme su pristali popričati s nama i otkriti nam nekoliko sitnica o predstavi, ali i svojim glumačkim iskustvima i projektima.
Kako si se odlučio za režiju baš ovoga djela?
– Odlučili smo se za lektirni naslov jer nam je želja da se duh tih letirnih premijera u Hrvatskom narodnom kazalištu oživi i u Zadru. Imaju ga sve kazališne nacionalne kuće u Hrvatskoj poput Rijeke, Zagreba Splita. Tako smo se odlučili za dramu „Bez trećega“, to je lektira za sve srednje škole, a napisana je 1931., proizvedena u Zagrebu i jedna je od najigranijih Begovićevih djela. – upoznao nas je s predstavom Vinko Radovčić, te nastavio
– Tu on analizira muško-ženski odnos, između Gige i Marka u ovom slučaju. Marko je muškarca koji se vraća kući iz rata nakon osam godina, dolazi kod svoje žene, ne zatiče je doma, nalazi neka sumnjiva pisma, pozive brojnih muškaraca i u njemu probudi sumnju i ono što pokreće dramu je zapravo ljubomora. Ono što je mene potaklo da režiram ovu dramu, neka vodilja, bio je njegov citat: „Ljubomora je kao ljubav, za ljubomoru ne treba treći, dvoje je dosta.“ To je zapravo ključna studija ove drame.
Vinko, ti si također odgovoran za scenografiju i kostimografiju, kako to napreduje?
– Nije sad to neki pothvat kao da nas ima 50, to sam vrlo jednostavno osmislio. Već sam radio kostime za svoje prve režije- Miroslav Krleža „Adam i Eva“ i Tenessi Williams „Iznenada prošlog ljeta“.
Je li sve spremno za premijeru 29. Studenog?
– Nije baš sve spremno, ima još 7 dana. Radimo i druge projekte, dječje predstave. To već sada igra, radimo i po otocima, uvijek ima posla. Ovaj tjedan je jako naporan, teško je uskladiti i stići sve. Ali ako to voliš, snađeš se.
Prisjetimo se malo tvoga iskustva. Kako je sve započelo, tvoji prvi kazališni koraci?
– Bilo je to prije šest godina. Bila je velika audicija u HNK, to svi znaju, došlo je preko 200 ljudi i prošli smo samo nas troje. Audicija za predstavu „1001 noć“ Ivana Lea Leme. Onda su kasnije uslijedile audicije, predstave. I evo ovo je već koja… 25-26 uloga.
Da li razmišljaš o odlasku iz Zadra, pokušati u nekom drugom gradu? Ima li koja ponuda?
– Uvijek ih ima, ali prioritete mi je sada kazalište, mislim da se tu zanat stiče, i da tu treba početi. Uvijek ima ponuda, ali ja se nekako ne volim nikako zaletit, volim ić sa srcem. Za novcima sam imao priliku pa sa shvatio da nije to način, da treba slušat srcem. Za sada ne razmišljam, možda jednog dana i odem, nikad ne znaš. Možda me dogodine počne nešto drugo zanimat, ja živim otvorenim životom. Mene kazalište jao zanima, ne znam da li bi mogao bez kazališta, ali volim i režiju, možda se posvetim tome, nešto u tom smislu. Vidjet ćemo.
A televizijska gluma- zanima li te to?
– Pozvali su me u Larin izbor i Ružu vjetrova. Ali nisam se baš našao u tome. To je izuzetno teško, zbilja cijenim ljude koji to rade, nisam jedan od onih koji kažu da su to samo sapunice. Ovdje treba zaboraviti privatan život, kazalište je ipak nešto drugo. Velika je razlika između toga. I ta medijska popularnost, meni se to ne sviđa. To je malo scary. Za sada to ne želim, možda me pukne jednom
Čujemo da se baviš i pronalaženjem mladih talenata u Zadru?
– Pa da, eto, u radionici koju vodi prvakinja Jasna Ančić, surađujemo i tražimo nove talente i moram reći da ih u Zadru ima jako pun. Šteta je da odlaze u Zagreb i trebalo bi poraditi da ih se što više zadrži ovdje.
U toku razgovora pridružila nam se i Vinkova glumačka partnerica, Žana Bamber te ispričala o svome Zadarskom iskustvu i očekivanjima u ovoj predstavi.
Uživaš li raditi na predstavi „Bez trećega“?
– Meni je iznimno zadovoljstvo raditi jedan ovako lijep komad od Milana Begovića. Zanimljivo je da je on za života osporavan, ali je najizvođeniji naš autor po kazališnim daskama. Takao da mi je izuzetan izazov bio upustiti se u ovako nešto, odnos dvoje ljudi. Lik Gige Barićeve, koju tumačim, dosta je sličan liku Nori Ibsenovoj. To je jedna žena koja je podatna svome mužu, zaljubljena, ali u jednom trenutku zbog velikog nesporazum koji se desi, ona odluči izaći iz „kuće lutaka“, i kako to sve skupa biva završi tragično na kraju.
Čime se još baviš trenutno?
– Bavim se bavim, imam akademiju za sebe, radim u Zagrebu sa više kazališta; Teatar u gostima, Žar ptica- aranžman te HNK. Vezana sam i za neke predstave u Zagrebu pa sam stalno na putu. Kad je želja tu dobro je. Radim i u udruzi Igrajmo se, srednjoškolci predajem glumu. Sada mi je jako drago da sam u jednoj ovakvoj kreativnoj atmosferi u Zadru, sa talentiranim ljudima. Vinko Radovčić tu je prvi među svima.
Što ishod očekuješ od ove predstave?
– Moja iskrena i najveća želja i početna ideja je da to napravimo suvremeno. Dosta se radilo salonski kad je uprizoren ovaj komad. Ja bi voljela kad dođu mladi i da se zainteresiraju za kazalište, da vide da nije samo crno slovo na papiru, da nije ovo neka teška lektira, da je to nešto vrlo slično njima, da takve stvari proživljavaju. Da približimo kazalište mladima i da se požele vratiti, a možda i sudjelovati
Možeš li usporediti kazališnu scenu Zagreba i Zadra?
– Zagreb ima puno veći izbor, ima više kazališta, samim time imaju više opcija, kao da imate pun stol hrane, a ne samo jednu paštu cijelo vrijeme, banaliziram. Razviju i drugačiji ukus, senzibilitet. Mladi u Zagrebu imaju više radionica, pa su samim time i aktivniji, brojniji. Voljela bi da je ovdje toga više, radimo na tome. Zadar ima mnogo talentiranih ljudi. I ovdje se počelo razvijati. Moram se pohvaliti da nam je broj polaznika porastao od prošle godine sa 20 na sadašnjih 40, svake godine ih je sve više. Važno je da mladi nisu na ulici, da nešto nauče te da se bave nečim kreativnim. Nadam se da to postižemo i da će dogodine biti ih još i više. – zaključila je za Antenu Zadar Žana Bumber.
[nggallery id=83]