Može li se s bivšim biti prijatelj?

Ne završavaju sve ljubavi, veze i brakovi bolnim razlazima. U nekim slučajevima, bivši partneri ne moraju postati neprijatelji. Mogu li (p)ostati prijatelji?

Zanemarimo na trenutak činjenicu da se suživot i nakon prekida ili razvoda smatra zrelim ponašanjem. Je li zaista nužno težiti tom stupnju civilizacijskog razvoja? Što ako je razlaz bio bolan, dramatičan i ako osoba iz njega želi otići zauvijek? Želi napraviti rez i reći – točka, dalje idem sama/sam.

‘Kad par nema djece, posve je legitimno zatvoriti vezu zauvijek ako nemate potrebu više nikada sresti tu osobu. No ako imate djecu, ne možete izaći iz veze zauvijek – vaš bivši partner/partnerica zauvijek će biti otac ili majka zajedničkog djeteta, ma kako u lošim odnosima bili’, upozorava psihologinja Jasna Belamarić na portalu InsideOut.hr.

Izađe li takav par iz veze zauvijek, prije svega će naštetiti djetetu, a time i sebi. ‘Nužno je nastojati’, dodaje, ‘uspostaviti koliko-toliko suradnički odnos za sve buduće godine u kojima će i majka i otac morati sudjelovati u tako zahtjevnom zadatku – podizanju zajedničkog djeteta. To postići nikako nije štetno, naprotiv.’

 

Kad treba potražiti pomoć?

Naravno da postoje situacije kad je komunikacija s bivšim partnerom/partnericom potpuno nemoguća, kada jedna strana odbija svaki kontakt. ‘Ipak’, kaže Jasna Belamarić, ‘situacija se vrlo često mijenja nabolje tri do pet godina nakon razvoda, kad ogorčenost i povrijeđenost prođu. Isplati se uložiti trud u to da se to razdoblje skrati, to je svakako u djetetovom interesu’.

U situacijama kad je kontakt s bivšim partnerom opasan za vlastitu sigurnost, inzistiranje na komunikaciji ‘zbog djeteta’ potencijalno je štetan. Zato psihologinja Belamarić savjetuje da se svakako kontaktira centar za socijalnu skrb i policija.

Neovisno o okolnostima, i kad želimo ostati u dobrim odnosima s bivšim partnerima, ipak si trebamo dati vremena. Većina će ljudi trebati predah da bi prošli razdoblje žalovanja i prihvatili činjenicu da je gotovo, barem prva dva-tri mjeseca, kad je kontakte najbolje svesti na nužni minimum. Pokušaj da i dalje ostanemo bliski odgađa osvješćivanje prekida, a onda ćemo ga teže i preboljeti. Kad procijenimo da smo se oporavili, povratili stabilnost, možemo s bivšim partnerom/partnericom razgovarati o mogućnosti da ponovno uspostavimo neki oblik veze, kao i o motivima zašto to želimo.

 

Prekid, nastavak, prekid…

U slučajevima u kojima je razlaz bio zajednička odluka, problema s motivima daljnjeg ostanka u kontaktu nema. No često se događa da ljudi žele ostati u nekom obliku, makar i labave, prijateljske veze jer se boje samoće. Dio se, također, nada da se nešto može popraviti, pozivajući se na neugodu zbog zajedničkih prijatelja i poznanika, roditelja…

Takva bi situacija dugoročno mogla biti loša, upozoravaju psiholozi, jer nisu postavljene jasne granice. Veza se na neki način nastavlja pod egidom prijateljstva, a ako dio bivšeg para započne novu vezu, moglo bi se dogoditi da partner koji je i dalje sam ponovno proživljava sve teškoće raskida. Kako se postaviti u ovakvoj situaciji i odrediti jasna pravila igre?

‘Nakon prekida, ljudi ostaju u kontaktu na brojne načine. Nekada se nadaju da će se veza možda nastaviti. Katkad taj odnos nije čisto prijateljski nego barem jedna strana izražava želju za drukčijim odnosom. Neki parovi nastavljaju sa seksualnim odnosima, iako nisu u vezi koja bi podrazumijevala bilo kakve međusobne obaveze. Nekada parovi višekratno prekidaju i nastavljaju vezu unedogled…’, kaže Jasna Belamarić.

 

Glavni test – novi partneri

Kad je prekid zaista prekid, potrebno je neko vrijeme da partneri prebole jedan drugoga. Tek kada su oboje načisto sa sobom da drugu osobu ne žele više kao partnera, ali su i dalje jedno drugom važni i uživaju u društvu onog drugog, može se graditi prijateljski odnos na novim osnovama. ‘Tek kad je takav odnos jasan i jednoznačan – bez izrečenih ili neizrečenih erotskih primjesa – može biti stvarno kvalitetan i dragocjen za obje osobe. U protivnom, postoji mnogo skrivenih nadanja i očekivanja, prostora za manipulaciju i slično. Dobro je s vremena na vrijeme o tome otvoreno porazgovarati – kako doživljavamo jedno drugo i kako nam je u ovom novom, isključivo prijateljskom odnosu’, sugerira Jasna Belamarić.

Glavni test za takav odnos je pronalazak novih partnera. Preživi li ga, to je dokaz kvalitete. ‘Idealno bi zapravo bilo da se prijateljski odnos počinje graditi kad su oba partnera pronašla nove veze’, zaključuje naša sugovornica. ‘Poluprijateljski odnosi u kojima je prisutna neka druga ‘vibra’ mogu itekako opteretiti novu vezu. Miraz je to koji ne želite da ga vaš novi partner ili partnerica donese u vezu’.

Glavni naputak u priči ‘prijatelji s bivšima: da ili ne’ je da – nema naputka…

 

Tvoje, moje, naše

Prekidi nikad nisu jednostavni. Ako i nemaju djecu, parovi imaju zajednički krug ljudi koje ne žele izgubiti. Što napraviti u takvoj situaciji?

Za početak, treba si dati vremena prije nego što kontaktiramo zajedničke prijatelje i članove obitelji, kako bi se svi imali vremena priviknuti na novu situaciju. I opet treba ispitati svoje motive: želimo li ostati u vezi s tim ljudima zato što nam je do njih doista stalo ili mislimo da ćemo, družeći se s njima, dobivati informacije o bivšem partneru/partnerici ili se čak sretati s njim/njom?

Roditelje bivših partnera i zajedničke prijatelje ne treba dovoditi u neugodnu situaciju i sukob interesa, tražeći da budu na našoj stani. Ni kad je druga strana kriva za raskid ili ga je inicirala!

Ogovaranje nije lijepa osobina pa i u ovakvim situacijama treba odoljeti napasti da se zajedničkim prijateljima te njegovim/njenim roditeljima iznosi prljavi veš. Ako već želimo podijeliti nešto neugodno, bolje je da to napravimo u društvu svojih prijatelja i roditelja, da ostane u našoj mreži emocionalne potpore.

 

I dalje ruku pod ruku

Neovisno o stupnju civiliziranosti i zrelosti, motivi za nastavak nekog oblika veze veoma su važni. Zato trebamo razmotriti imamo li i skrivenih motiva, poput umirivanja krivnje, straha od samoće, nade da ćemo se pomiriti, financijskih aspiracija, korištenje bivših da se postanemo poželjni drugima… Sve bi nabrojano vrlo brzo moglo zatrovati vezu. Opet.

Treba procijeniti i obostrane koristi od nastavka druženja. To može biti bolje i zdravije ozračje za djecu ili bolji odnosi na poslu, ako je riječ o kolegama. Idealan temelj za novi odnos je uzajamno uvažavanje i pošten odnos bez skrivenih namjera. Ako to nije bilo moguće postići u vezi, teško će se postići nakon njena raspada.

 

Tekst je preuzet s portala za primijenjenu psihologiju Insideout.hr.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...