Promocija knjige Biograjski momenti
– Biograjska bura puše od Bošane do Gladuše. Od Bošane kada puše, pršuti se dobro suše. Kada puše sa jezera, tad u kuće ljude tjera. Kada prođe brdo Kosu, maramicu triba nosu. Kada čupa, lomi grane to je ona od priko Vrane….
Tako u jednoj od pjesama u svojoj novoj zbirci Biograjski momenti piše biogradski pjesnik Tomislav Braco Kazija. Ova šesta i sedma knjiga pjesama, jer je riječ o dvojnom izdanju, predstavljena je u prostorijama biogradske osnovne škole.
Knjiga je to o Biogradu i Biograđanima ili kako pjesnik piše Biograjcima, kroz šalu i zbilju, o njihovim specifičnostima, zgodama i nezgodama, ali i nadimcima, te još puno toga. Pjesnika i njegovo djelo predstavio je ravnatelj biogradske osnovne škole prof. Jordanko Miloš, dok je osvrt na zbirku i njezino značenje dao prof. Božo Došen.
Naglašeno je između ostalog da se ova dvojaka zbirka naziva – Biograjski momenti i Pisma na pismu- može okarakterizirati kao zavičajna poezija, kroz čije se radove osjeća autorova ljubav prema gradu, mjestima ali i ljudima s kojima je pjesnik odrastao, te su mu i jedni i drugi itekako dobro poznati. Knjiga je pisana djelom na književnim jezikom, a djelom u dijalektu, točnije ikavicom biogradskog područja, koju autor svakom svojom pjesmom nastoji sačuvati od zaborava.
Predstavljanju ove zbirke u predvorju škole nazočio je veliki broj žitelja grada Biograda, od kojih su mnogi našli svoje mjesto i na stranicama knjige. U glazbenom djelu nastupio je orkestar biogradske glazbene škole, te ženska klapa učiteljica pod nazivom Meštrovice, a svakako valja naglasiti da su pjevale pjesme koje je napisao ali i uglazbio sam autor Tomislav Braco Kazija. Mnogim Biograđanima poznat je široki stvaralački opus ovog pjesnika i glazbenika rođenog Biograjca koji i ako veći dio životnog i radnog vijeka provodi u Splitu, ne zaboravlja rodni grad, njegove ljepote, ljude i običaje o kojima i danas piše s toliko puno ljubavi. Stoga kako završiti članak o pjesniku do pjesmom, stihom jedne od njegovih pjesama koji glasi –Pivaj, pivaj pismo moja, ne daj da te vrime gazi, želin da što dulje traješ da ti rima ritam ima, vjerna budi svojoj stazi.