Minerali koje je analizirao instrument na Curiosity roveru pod nazivom CheMin (Chemistry and Mineralogy instrument), predstavljaju veliki korak u našem razumijevanju sastava prašine i zemlje tla Marsa.
CheMin je nakon provedene analize uzorka tla pomoću rendegenske difrakcije identificirao minerale koji otvaraju spoznaju u povijest crvenog planeta.
Rendgenska difrakcija je analitička metoda određivanja kristalografske strukture, kemijskog sastava i fizičkih osobina materijala koja se temelji na promatranju intenziteta rasutih rendgenskih zraka u funkciji upadnog kuta, polarizacije, valne dužine ili energije.
Svaki mineral bilježi uvjete u kojima je formiran, pa se recimo u slučaju minerala dijamanta i grafita koji imaju isti kemijski sastav, prema potpuno drugačijim strukturama i svojstvima može otkriti način njihovog nastanka.
Do sada su se takvi testovi mogli raditi isključivo u znanstvenim laboratorijima, no tehnologija koju je razvila NASA je sustav drastično smanjila, kako bi se mogao koristiti “na terenu”, a osim u sastavu Marsovog rovera, slični uređaji će se uskoro primjenjivati i na Zemlji za potrebe geoloških, arheoloških i drugih vrsta istraživanja.
Uzorak koji je analiziran je bila zemlja koja se sastojala od prašine i pijeska, a znanstvenici su ga nazvali “Rocknest”. Uzorak je procesiran kroz sito instrumenta kako bi isključio čestice veće od 150 mikrometara.
Za razliku od uzorka konglomeratne stijene analizirane prije nekoliko tjedana, stare nekoliko milijardi godina, koja je indicirala na tekuću vodu, materijal koji je analizirao CheMin reprezentira moderne procese na Marsu.
“Velik dio Marsa je prekriven prašinom, a mi smo imali nekompletirane podatke njezine mineralogije”, rekao je David Bish, znanstvenik sa Sveučilišta Indiana. “Sada znamo kako se radi o bazaltnom materijalu sa značajnim količinama feldspata (grupe minerala od kojih se sastoje stijene i 60% kore Zemlje), piroksina i olivina, koji nismo očekivali. Otprilike pola uzorka se sastoji od vulkanskog stakla ili produkata nastalih razgradnjom stakla”.
Bish navodi kako su ovi materijali konzistentni s inicijalnim idejama znanstvenika da depoziti u Gale krateru bilježe tranziciju kroz vrijeme u rasponu od vlažnog do suhog okoliša.
“Drevne stijene ukazuju na tekuću vodu, dok su minerali u mlađoj zemlji konzistentni s limitiranom interaktivnosti s vodom”, kaže Bish.
Znanstvenici također navode kako je tlo unutar Gale kratera u kojem je Curiosity sletio, po sastavu vrlo slično vulkanskom tlu na Havajima.