Nakon prošlotjednog druženja s dvojicom ekvilibrista na balkonima onog čuda zvanog 49-er, u srijedu navečer, 28. studenog, svoja iskustva sa prošle Olimpijade prikazale su i cure iz 47-m0tke, Enija Ninčević i Romana Župan.
Usprkos podivljalom jugu praćenom kišom ipak se u društvenim prostorijama Uskoka na Vitrenjaku skupilo tridesetak zainteresiranih.
Enija i Romana dale su prikaz jedrilice u kojoj jedre, sa njenim karakteristikama i zahtjevima koji su postavljeni pred posadom. Opisale su svoje treninge i pripreme kao i prikaz života u transferima i regatama. Iz opuštene priče se nazire, a tek po usputnim napomenama postaje jasnije, kako su njihovi rezultati posljedica dugotrajnog i upornog rada te usavršavanja, a ne tek pokojeg izlaska na more kad bijela jedra u kanalu izazivaju divljenje sa osunčane Rive.
Posebno je zanimljiv bio prikaz boravka na Olimpijadi. Uvijek je zanimjivo čuti stranu onog nazovimo to „normalnog“ života na takvom velikom skupu, a koji se događa u sjeni reflektora i samih natjecanja
Suživot sa ostalim natjecateljima posebice na transferima, bio je zgodno prezentiran uz asistenciju gostiju prethodnog druženja, Pere i Pavla. Uz prijateljsko podbadanje bilo je vidljivo da su uspjeli naći dobru formulu suradnje i suživota te si međusobno pomoći u stresnim situacijama kakva jesu ta velika i važna takmičenja i naporni i dugotrajni transferi. Ne treba zaboraviti da cure u većem dijelu godine vrijeme provedeno na regatama broje u tjednima, a vrijeme provedeno doma u danima pa često zapravo i satima.
Nezaobilazno pitanje bilo je i glede slaganja između njih dvije na tako malo prostora, u tako stresnom okruženju, ali su pokazalo da su bile prilično složne u iznošenju činjenica. Iako zapravo dva potpuno različita karaktera, njihovo se „prisilno“ druženje u jedrenju nastavlja i u slobodno vrijeme.
Tema razgovora bilo je nažalost i pitanje financiranja. Već samo šture brojke, ali i ostali vidovi podrške koje imaju jedriličari iz drugih zemalja, ukazuju koliko su zapravo realno vrijedni njihovi rezultati. Posebna priča, koja nadilazi financijske okvire, pitanje je interesa za jedrenje.
Govoriti o Olimpijadi nije moguće, a da se nadalje ne dotakne i područje medalja. Usprkos poznatom olimpijskom motu o važnosti učestvovanja jasno je da svi idu sa željom, više manje realnom nadom u osvajanje odličja, ali medalje su samo tri, zato tko god da je uspio proći nimalo lake selekcije i ostvariti pravo nastupa na Olimpijadi zapravo je već ostvario jako puno. Ovo se svakako odnosi i na ove cure, koje su ostvarivanjem olimpijske norme postigle nevjerojatan i povijesni uspjeh. Svojim su uspjehom dokazale i da se nije radilo o slučajnosti.
Govoreći o daljnjim planovima, Enija i Romana izrazile su namjeru da nastave zajednički rad do slijedeće Olimpijade, koja se održava 2016 u Riu. Možemo im samo poželjeti dobar vjetar i razumniju financijsku potporu, a sigurni smo da će se za rezultate pobrinuti one.
Na odlasku se čula najava za druženje sa još dvojicom Olimpijaca i osvajača svjetskih i europskih odličja iz iste klase, Šimom i Igorom. Druženje je predviđeno za 12. prosinca.