Odukom Generalne skupštine Ujedinjenih naroda iz 1948. godine, 2. prosinca se u cijelom svijetu obilježava kao Međunarodni dan ukidanja ropstva.
Prema definiciji Hrvatskog leksikona robovlasništvom se smatra društveno ustrojstvo u kojem robovlasnik raspolaže robovima i sredstvima. Ropstvom se, pak, smatra odnos među ljudima ili narodima zasnovan na potpunoj ovisnosti jednih o drugima i pokornosti jednih drugima.
U starom vijeku ropstvo je bila bitna strukturalna značajka sveukupnoga društveno-ekonomskog poretka, u kojemu jedan čovjek nad drugim ima ovlasti istovjetne s vlasničkima. Robovlasništvo se pojavilo u najstarijim civilizacijama, a robove u svojim domovima su imali i Sumerani, Egipćani, Grci ili Rimljani.
Najveći “procvat” robovlasništvo je doživjelo u 15. stoljeću kada su europski trgovci počeli prodavati tamnoputo stanovništvo iz Afrike. Robovi su se koristili u Europi, ali ponajviše u Sjevernoj i Južnoj Americi gdje je na desetke tisuće robova obrađivalo plantaže i radilo druge fizičke poslove bez osnovnih uvjeta za život. Izbijalo je na stotine pobuna robova, ali se status robova jako sporo mijenjao. Masovniji pokreti za ukidanje ropstva pojavljivali su se krajem 18. stoljeća, ali trgovina robljem je u južnim državama SAD-a potrajala sve do 1865. godine, odnosno završetka američkog građanskog rata.
Velika Britanija je ukinula trgovinu robljem 1833. godine, a treba istaknuti kako je prva europska država koja je to učinila bila Dubrovačka Republika koja je ropstvo ukinula još 1416. godine. Posljednja država koja je to službeno učinila bila je Mauretanija i to 1981. godine.
Slučajevi ropsta i danas se sporadično pojavljuju diljem svijeta, a i u Hrvatskoj je bilo nekoliko takvih slučajeva posljednjih godina. Pravni sustavi uređenih zemalja predviđaju stroge kazne za robovlasničke odnose.