Došao je i red na vlasnike mnogobrojnih jedriličarskih odličja i to u „klasičnoj“ i vrlo zahtjevnoj klasi 470, među jedriličarima popularnom „štiriju“, Šime Fantela i Igor Marenić
Usprkos najavljenom elektronskom smaku interneta zbog preklapanja brojki, 12. prosinca oko 19 h skupilo se već uobičajenih četrdesetak zainteresiranih. Posebno je bilo lijepo vidjeti i troje jedriličara iz Trogira koji su došli do Zadra isključivo zbog ovog susreta.
Šime i Igor su prvo u osnovnim crtama predstavili klasu te krenuli u kratak prikaz njihove bogate jedriličarske priče.
Kao do sada u susretu sa ostalim vrhunskim sportskim jedriličarima na vidjelo izlazi priča o puno truda i rada. Vrlo zanimljivim prikazom u kojem se dvojac izmjenjuje i nadopunjuje, skoro kao da su posada, prikazuju svoj rad i svoje mnogobrojne uspjehe od davnih dana i Optimista pa do početaka zajedničkog jedrenja u klasi. Prolaze kao na traci godine, nebrojene regate tisuće i tisuće kilometara provedenih u kombiju u transferima i regatama, kombiju koji je bio često i prijevoz i spavaonica i blagovaonica. Dijelom je ovo poznata priča iz sportskog života i prethodnih izlagača, Pere i Pavla te Enie i Romane.
Vrlo je interesantan prikaz o njihovom radu na treninzima, pa opet ruše onaj mit o bezbrižnom jedrenju koji je kolektivna vizija jedrenja, tu su priče o bezbrojnim namještanjima i uštimavanjima opreme, pa isprobavanjima iste. Radi se o beskonačnoj priči, o napornom i preciznom radu traženja najboljih postavki broda kako bi postigli što bolje rezultate. Za takvo što naravno da su velika pomoć sparing partneri, ali to je naravno za naše uvjete nezamislivo te su se morali snać i surađivat s jedriličarima koji su u sličnim uvjetima.
Razgovor neizostavno krene na usporedbu sa jedriličarski razvijenijim nacijama, kod kojih je jedrenje stvarno masovan sport i gdje se smatra dijelom tjelesne kulture. Problem omasovljenja jedrenja, koje bi dalo bazu za buduće vrhunske jedriličare bila je jedna od tema razgovora.
Prikaz brojnih svjetskih natjecanja je, mimo samih odličja, bio zanimljiv i zbog opisa karakteristika i teškoća, nepredvidivosti na pojedinim regatnim poljima, a posebno je bio zanimljiv video sa svjetskog prvenstva u kojem je prikazan zadnji plov koji je odlučivao o medalji, kojeg su naravno pobijedili, ali nisu do samog cilja znali da li su dobili diskvalifikaciju na startu.
No najintersatnija su ipak iskustva sa Olimpijada. I da, Olimpijade u množini, jer su Šime i Igor u ovoj klasi nastupili na dvije Olimpijade. Pričali su o apsolutnoj sreći i veselju pri ostvarenju norme za odlazak na prvu Olimpijadu, u Peking. Zanimljive su bile priče i slike o uvjetima i situacijama kao i o cijeloj Olimpijadi. Fokus je bio na zadnjoj Olimpijadi u Londonu, poznatoj i vrlo diskutabilnoj diskvalifikaciji u prvom plovu, a oduševio je njihov komentar o mogućem utjecaju. Nasmijali su se i slegnuli ramenima:
– Ma nema svrhe o tome, bolje jedriti, kazao je dvojac
Vrlo zanimljiv je bio prikaz visinskih priprema koje su odradili u siječnju, u društvu dvojice kolega i poznatog oceanskog jedriličara Šime Stipanićeva prešli su u zimskim uvjetima Velebit, od Libinja do Zavižana.
I na kraju valja napomenut kako je ovaj dvojac uz sve već prije navedeno, uspio i diplomirati, Šime na ekonomiji, Ivan na geodeziji.
