Ako ste pozornije pratili vijesti vezane uz NASA-in rover Curiosity koji trenutno putuje bespućima Marsa, vjerojatno ste s uzbuđenjem čekali dugonajavljivanu konferenciju za medije na kojoj su, barem se tako mislilo, američki stručnjaci trebali objaviti neko senzacionalno otkriće.
Budući da je takvo nešto najavljivao i sam voditelj misije John Grotzinger, velika većina javnosti bila je uvjerena da „senzacionalno otkriće“ ne može značiti ništa drugo nego otkriće života na ovom pustom planetu. No, baš kao i u slučaju glasina da je 2008. NASA-in rover Phoenix pronašao dokaze života, i ovaj put smo svi ostali razočarani. S jednom bitnom razlikom, 2008. godine NASA je sazvala hitnu konferenciju za medije kako bi demantirala sve brojnije glasine, dok je ovaj put konferenciju sazvala kako bi praktički demantirali vlastite najave epohalnog otkrića, piše ArsTechnica.
Da podsjetimo, nakon što je u javnost procurila informacija „da nas čekaju senzacionalne vijesti“ većina ljudi upoznatih s tematikom spekulirala je kako je kemijski laboratorij koji se nalazi na roveru pronašao tragove organskih spojeva na Marsu. Iako organski spojevi mogu biti produkt čitavog niza prirodnih procesa, njihova prisutnost mogla bi nam pružiti mnogo bolji uvid u činjenicu je li postoji život na našem svemirskom susjedu.
No, već iz same najave konferencije za medije koja se održala u prostorijama Američke geofizičke unije postalo je jasno kako kemijski laboratorij ipak nije pronašao ništa spektakularno. Iz Unije su najavu događanja popratili kratkim tekstom koji je raspršio nadanja mnogih: „glasine o spektakularnom otkriću u ovoj ranoj fazi istraživanja su netočne“.
Zapravo, kao što je to opisao znanstvenik Ralf Gellert, cilj inicijalnih kemijskih analiza oduvijek je bio pronaći nešto sasvim ne-spektakularno. S prvim analizama u mobilnom laboratoriju na roveru iz NASA-e su se tek željeli uvjeriti da oprema funkcionira kako bi trebala te usput dobiti veoma generalnu sliku izgleda i sastava okoliša na Marsu. Uistinu ništa spektakularno.
Nakon ovih uvodnih upozorenja, na samoj konferenciji NASA-ini znanstvenici objavili su kako su uistinu pronašli neke organske spojeve, no tim koji je bio zadužen za provođenje ovog eksperimenta (rezultate je prezentirao dr. Paul Mahaffy) još uvijek nije isključio mogućnost da su spojevi na Mars stigli zajedno s roverom sa Zemlje.
Nakon što su s javnosti podijelili ovu polu-senzacionalnu informaciju, znanstvenici su riječ prepustili Kenu Edgettu koji je novinarima objasnio sam proces prikupljanja uzoraka te obrade podataka na Marsu. Kako bi došli do uzorka koji je karakterističan za Marsov okoliš, ekipa je roveru „naredila“ da prikupi uzorke pijeska koji se na crvenom planetu često podiže tijekom velikih i snažnih oluja. Curiosity je sakupio pet uzoraka tla s mjesta koje su nazvali Rock Nest. Kako bi pobliže objasnio o kakvom se mjestu radi, Edget je pribjegao kulinarskim metaforama: „Radi se o tlu prekrivenom sitnim zrncima, baš poput zrnaca soli koje možete naći na perecima”. Ispod ovog zrnatog pokrova nalazio se mnogo finiji materijal koji oblikom i teksturom „više nalikuje umjetnim sladilima“, kaže Edgett.
Nakon što su uzorci tla prikupljeni, u posebnim komorama oni su zagrijavani na otprilike 500 Celzijevih stupnjeva te su znanstvenici od roverovog laboratorija dobivali podatke o plinovima koji su iz uzoraka isparavali. Plin kojeg je bilo u najvećoj mjeri je vodik no to zapravo i nije nekakvo iznenađenje. Na Zemlji na svakih 6 500 atoma vodika u vodi pronalazimo jedan njegov teži izotop koji se naziva deuterij. Na Marsu, s druge strane, deuterij je i do pet puta češći nego na Zemlji. Znanstvenici naglašavaju kako je uzrok ovome vjerojatno taj što Mars postepeno gubi materijale koji sačinjavaju njegovu atmosferu te sukladno tome s planeta brže iščezavaju i lakši izotopi vodika.
Na višim temperaturama ugljikov dioksid također je „isparavao“ iz prikupljenih uzoraka, a pri maksimalnim temperaturama pronađen je i sumporni dioksid. Iako su postojale naznake oksidacije tla, u laboratoriju je zabilježeno i nešto sumporovodika što sugerira kako proces oksidacije još uvijek nije bio dovršen.
Oksidirajući materijali vjerojatno su stigli iz spojeva koji su sadržavali klor, koji su, usput budu rečeno, pronađeni i prije četiri godine tijekom misije Phoenix. Nekoliko kemijskih spojeva koji su sadržavali klor detektirano je u plinovima nastalim nakon zagrijavanja uzoraka tla, a znanstvenici smatraju kako su najvjerojatnije nastali u trenutcima dok se klor „raspadao“ i u kemijskim reakcijama spajao s drugim spojevima u uzorku. Prema trenutnim saznanjima, upravo su takve reakcije generirale priličnu količinu derivata metana u kojima je klor zamijenio dobar dio molekula vodika.
Također, znanstvenici su pronašli i određene spojeve ugljika i klora, ali još uvijek nisu sigurni jesu li oni nastali na Marsu ili su na planet stigli nekom vrstom kontaminacije roverovog laboratorija. Također, ukoliko se ispostavi da su ovi spojevi nastali na Marsu znanstvenici tek trebaju otkriti koji su točno kemijski elementi međusobno reagirali te na taj način stvorili ove kompleksne spojeve. Naravno, uz sve ovo treba naglasiti i kako postoji realna mogućnost da ovi spojevi ugljika i klora nisu nastali na Marsu već su na planet stigli preko udara meteora ili asteroida.
Iako još uvijek ne mogu tvrditi da su rezultati koje dobivaju iz laboratorija na Marsu sasvim pouzdani, znanstvenici ipak imaju jasan plan. „Suvremeni“ izotopi i kemijski sastav tla mogu usporediti s nešto starijim uzorcima koje će prikupiti uz pomoć Curiosityjevih bušilica koje mogu prodirati duboko u stijene. Također, znanstvenici će pozorno pratiti kako se rezultati kemijskih analiza mijenjaju (ili ne mijenjaju) tijekom vremena te će na taj način steći bolji uvid u činjenicu jesu li roverove komore uistinu kontaminirane materijalima sa Zemlje. To je otprilike sve što nas očekuje u bližoj budućnosti kada je Mars u pitanju, ili kako je to rekao John Grotzinger tijekom konferencije „svjesni smo da Internet želi da se krećemo brzinama Instagrama, ali naš tim će i dalje nastaviti raditi opreznim i umjerenim brzinama znanosti“.
Iako je dugoočekivana konferencija mnoge razočarala, jedan detalj ipak je sugerirao da su rezultati koje „sporom brzinom znanosti“ obrađuje NASA-in tim ipak vrijedni čekanja. Kako bi dokazali da je uzorak tla koji je prikupio Curiosity tipičan za okoliš na Marsu, znanstvenici su usporedili njegov sastav sa sastavom uzoraka koje su prikupili roveri Spirit i Opportunity. Podatci u se u najvećoj mjeri poklapali , ali odmah je bilo jasno kako je analiza odrađena hardverom na starijim roverima patila od nekih značajnih nedostataka. S druge strane, osim potencijalnog problema kontaminacije, margina pogreške u analizi podataka iz Curiosityjevog laboratorija gotova je nepostojeća piše Znanost.com