U zadnje vrijeme sve češće slušamo o raznim novčanim prijevarama, pljačkama bankovnih računa ili čak pljačkama obiteljskih kuća. Prevaranti i kradljivci više nisu toliko izbirljivi, dovoljan je „ulov“ od nekoliko stotina kuna da bi se odlučili na prijevaru i krađu. Lopovi su također postali sve dosjetljiviji pa u vrlo kratkom vremenu znaju nagovoriti čovjeka da im preda dobar dio ušteđevine u zamjenu za nekakvu lažnu uslugu.
Najčešće žrtve takvih djela postali su umirovljenici, pogotovo osamljene osobe treće životne dobi koje u svoju kuću olako puste stranca samo kako bi imali s kim razgovarati. Prevaranti im se znaju predstaviti kao policajci, inspektori, zaposlenici HEP-a ili telefonskih kompanija, mirovinskih ili neki drugih osiguranja, prodavači, dostavljači, serviseri, suradnici socijalnih službi i slično.
Pokušaj jedne takve drske krađe doživjela je prije otprilike godinu dana na zadarskom Smiljevcu jedna 77-godišnjakinja koja je svoju priču rado podijelila s nama. Vraćala sam se kući ulicom kojom svaki dan prolazim i na podu sam ugledala nekakav zlatni predmet. Bio je to zlatni lančić, bar je meni tako izgledao. U trenutku kad sam ga podigla s poda pored mene se stvorio neki ljubazan čovjek i rekao da ga je i on taman primijetio. Rekao je da je po struci zlatar i da taj lančić vrijedi najmanje 4000 kuna.
Pošto smo ga u isto vrijeme pronašli, ponudio mi je da podijelimo novac, tj. da ja njemu dam 2000 kn jer on uskoro putuje, a meni neka ostane lančić kojega za novac mogu zamijeniti u bilo kojoj zlatarnici. Sreća moja da taj novac nisam imala ni kod sebe ni u banci, jer u nijednom trenutku nisam posumnjala da je prevarant i da je lančić bezvrijedan. Sigurno bi bila ostala bez mirovine, a kako bi tek od srama rekla djeci na koji način se to dogodilo, kazala nam je gospođa koja se predstavila kao Margarita.
Ovo je samo jedan od bezbroj takvih primjera koje gotovo svakodnevno možemo čuti iz medija. Upravo radi toga PU zadarska je u suradnji s Maticom umirovljenika zadarske županije i Zadarskom županijom pokrenula projekt Sigurnost osoba treće životne dobi. Cilj ovog projekta je povećati sigurnost naših sugrađana koji su stariji od 65 godina, te po tom pitanju osvijestiti osobe koje se brinu o starijim ljudima, ali i njihove vršnjake kako bi pazili jedni na druge.
Osim predavanja koja se održavaju diljem Županije, dijele se i brošure s korisnim savjetima za ponašanje u takvim situacijama, ali i za prevenciju takvih situacija, te kontakt brojevima za slučaj da je netko ipak postao žrtva takvog kaznenog djela. Savjeti koji se mogu naći u tim brošurama mogu se činiti logičnima i suvišnima, no zbog porasta ovakvih kaznenih djela postaje očito kako su nekima ipak potrebni. Korisno je starijim osobama naglasiti da u slučaju takvog kaznenog djela ne smiju dirati ništa sve do dolaska policije koju mogu dobiti na broju 192, naravno u bilo koje doba dana. Također valja zapamtiti što više pojedinosti o počinitelju, od odjeće pa sve do boje glasa. Nepoznate osobe ne treba puštati u stan, ma koliko se ljubaznima one činile. Nema plaćanja gotovinom bez računa, pogotovo osobama koje nisu pokazale službenu ili osobnu iskaznicu. Treba paziti i na otkrivanje svojih osobnih podataka, poput broja tekućeg računa jer u takvim slučajevima šteta može biti puno viša od nekoliko stotina kuna.
Nadamo se da će ovaj projekt osvijestiti građane treće životne dobi i spriječiti barem dio ovakvih kaznenih djela nakon kojih ostaje posebno gorak okus.