“Bagat” je proizvodio i spremnike za kalašnjikove!

Bagateks”, obrt Milorada Žuže u malom prostoru na Relji, jedina je poveznica Zadra s nekad poznatom, nadaleko cijenjenom tvornicom šivaćih strojeva “Bagat” i njegovim “bagaticama” na kojima su sašiveni kilometri odjeće. Nekad su se zadarske “bagatice” kupovale kao dota za udaju, mnogim su ženama značile i kruh, a onda je, privatizacijskim stranputicama, “Bagat” opustošen i prije desetak godina potpuno ugašen.

Ipak, strojevi su ostali i na njima se i dandanas šiva. Kriza i recesija učinile su svoje pa se “bagatice” koriste čak i više nego prije, i opet mnogim ženama znače preživljavanje. Kad se pokvare i treba zamijeniti dio, budući da “Bagatove” tvornice i servisne mreže više nema, svi potraže “Bagateks” na Relji i zadnjeg majstora za “bagatice” − Milorada Žužu, piše Slobodna Dalmacija.

 

‘Bagat’ ugašen

− U “Bagatu” sam se zaposlio 1983. godine i radio sam sve do kraja, do 2002. godine, kad je ugašen. Već sam i prije toga imao plan da se opredijelim za samostalan rad, jer sam se u tome vidio kao školovani elektromehaničar za kućanske aparate. Nakon godinu dana, koliko sam proveo na birou rada, odlučio sam otvoriti obrt i od tada postoji ova trgovina pozamanterije te servis i trgovina šivaćih strojeva. Dok sam radio u “Bagatu”, bilo nas je pet-šest servisera i tada ste, da biste postali serviser “bagatica”, morali doslovno imati u malom prstu sve o strojevima.

Imali smo i terenski rad, obilazili smo kuće od Crne Gore, preko Dubrovnika, juga Dalmacije, sve do Splita, Rijeke, i morali smo znati popraviti kvar na licu mjesta i odgovoriti na svako pitanje koje bi nam postavili o radu strojeva. U Splitu je bio servis u kojem sam dugo radio, tako da dobro poznajem to područje. Taj servis i danas postoji, a osim splitskog i zadarskog, ima ih još i u Rijeci, Zagrebu i Osijeku. Drže ih upravo majstori koji su radili u “Bagatu”, jer “bagatice” ne može popravljati nitko osim nas − kaže Milorad.

Dok govori o “Bagatu”, kaže kako će svatko reći da tvornica nije trebala propasti, ali kraj se nazirao, ističe, i prije privatizacije, kad je počeo uvoz jeftinijih šivaćih strojeva, što je dovelo do smanjenja kvalitete dotad nenadmašnih “bagatica”, koje je tada morala imati svaka kuća ne samo u Dalmaciji, nego u čitavoj tadašnjoj Jugoslaviji. “Bagat” je u najboljim danima u svim svojim pogonima zapošljavao i do 3500 radnika, njegove reklame bile su i na Poljudu, gdje je moćni Hajduk predvodio Blaž Slišković… Već tada je počeo proizvoditi i vojnu opremu, među ostalim i spremnike za strojnice kalašnjikov, ali sve je na kraju neslavno završilo.

 

Sve uspijem popraviti

− Strojeva s nazivom “Bagat” još ima, ali ne novih, nego starih. Postoje, doduše, neke koje dolaze iz Kine sa sličnim imenom, ali to nema veze s pravim “bagaticama”, među kojima su najbolji bili modeli “Slavica” iz 60-ih godina, zatim “Višnja”, “Danica” i “Ruža”, koji su zapravo slični, ali “Slavica” je najslavnija.

Gotovo ih sve uspijem popraviti jer se potrošni materijal uvozi kao i prije, ali ne uzimam stare strojeve za dijelove, nego uputim ljude da ih prodaju ili kupe preko oglasa. Često me znaju pitati gdje mogu kupiti “bagatice” jer one, uz pravilno čuvanje i održavanje, zaista dugo mogu raditi bez greške. Ima dobrih šivaćih strojeva i danas, premda se ni jedan ne može usporediti s “Bagatom”. Ja prodajem nove strojeve “Elna” iz Švicarske, a kineske izbjegavam jer kvalitetom nisu ni približne nekadašnjim “bagaticama” − kaže majstor Žuža.

Šivaći stroj nije kao televizor, da se uključi pa sam radi, nego se na njemu mora naučiti šivati, što nije nimalo lako. Kriza je učinila svoje pa se šivanje “vratilo u modu”, a sve više i mladih žena pokazuje zanimanje za šivanjem. “Bagatice” opet neumorno rade, često do kasno u noć, kao nekad kad su bile najvažniji predmet u kućanstvu. A ako se i pokvare, tu je “Bagatekst” na Relji, zadnja “ambulanta” za strojeve slavne prošlosti, i “doktor” za “bagatice” Milorad Žuža, čuvar jednoga od simbola Zadra.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...