Miljenko Domijan, koji je s mjesta glavnog konzervatora Republike Hrvatske umirovljen 31. prosinca 2011. godine, ali je kao savjetnik i jedna od nesumnjivo najkompetentnijih osoba u svojoj struci, ne samo u Hrvatskoj nastavio raditi na posebnim projektima značajnim za hrvatsku kulturu, takav je ugovor sklopio i za ovu godinu, piše Zadarski list.
Apoksiomen, kaić, ribe…
– Institucije glavnog konzervatora kao takve više i nema u ustroju Ministarstva. Ja sam ugovorno s Ministarstvom zadržan zbog dovršetka poslova za zahtjevna pitanja očekivanja kulturne baštine na području cijele Hrvatske.
Jedan od tih poslova je nastavak aktivnosti u projektu nominacije Sakralnog kompleksa na ostacima rimskog foruma u Zadru za upis na UNESCO-ovu listu svjetske baštine?
– Svakako, ali ne i jedino. Riječ je općenito o svim zahtjevnijim projektima u kojima im je moje znanje i iskustvo potrebno. Jednostavnije rečeno, dok me trebaju sretan sam da me trebaju i da je moj rad nekomu potreban. Ne radi se o klasičnom poslu u kojem dolazim na posao i otkucavam karticu svakoga dana, već je angažman na pola plaće uz rad po potrebi i projektu. Tu uz spomenute radnje zadarskog upisa u UNESCO, imamo dovršetak posla oko Apoksiomena, odnosno uređenja i prezentacije u Palači u Lošinju. I dalje sam na čelu stručne savjetodavne komisije za obnovu Dubrovnika. Tu sam i kad god se procijeni da moj savjet i angažman treba. Kad ne bude trebao, ja ću u kaić pa na ribe.
Zanima nas, naravno što se trenutačno radi oko zadarske kandidature za UNESCO-ovu listu svjetske baštine?
Glasovanje u Kambodži
– Dorađujemo neke stvari i to smo poslali u Pariz. Očekujemo sastanak UNESCO-ova komiteta pa ćemo vidjeti. Imamo na raspolaganju tri godine, iako bismo mi voljeli da glasovanje i uvrštenje ide na prvom sastanku ove godine.
Ako sam dobro razumio kad je kandidatura usvojena i bila pred UNESCO-om lani u lipnju u St. Peterburgu, dorada i ispravljanje eventualnih nedostatka, odnosno intervencije u smjeru mišljenja Komiteta UNESCO-a se moraju odraditi kroz tri godine?
– Da, ali kako sam kazao, mi se nadamo da ćemo to riješiti i naći se na glasovanju već ove godine u Kambodži, zaključio je Domijan.
POLOŽAJ ZADRA PRED UNESCO-m
– Na 36. zasjedanju Odbora za svjetsku baštinu održanom u St. Peterburgu (Rusija), raspravljena je i kandidatura Sakralnog sklopa na ostacima rimskog foruma u Zadru. Zaključak je da je Zadar kulturno dobro koje posjeduje iznimne vrijednosti te da se neki tehnički aspekti kandidature trebaju doraditi. Zaključeno je i da postoje značajne pretpostavke za njegov upis na Popis svjetske baštine te je njegov status od “duže odgode” promijenjen na “za raspravu”, što znači na sljedećem zasjedanju Odbora, odnosno kroz vrijeme za uklanjanje i doradu nekih aspekata kandidature, u roku od tri godine od ovakve odluke.
DOBRI DUH ZADARSKE KULTURNO-POVIJESNE BAŠTINE
Kako Miljenko Domijan i nije otišao iz posla koji je uz istaknute rezultate obavljao cijeli život, to se ni mi, kakav bi običaj bio, nismo od njega “opraštali” u povodu umirovljenja. Ipak, da ne ostane nerečeno, ponovimo osnovne točke iz životopisa. Rođen je u Rabu 24. ožujka 1946. Građevinsko-tehničku školu, arhitektonski smjer završio u Rijeci, te na Pedagoškoj akademiji završio likovnu umjetnost, a potom na Filozofskom fakultetu u Zadru povijest umjetnosti i filozofiju. Na Internacionalnom centru za zaštitu spomenika ICCROM u Rimu završio specijalistički poslijediplomski studij za zaštitu graditeljskog naslijeđa.
Početkom 1970-ih godina radi u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zadru, od 1977. godine imenovan je za ravnatelja Zavoda. Nakon Ksenije Radulić Domijan bio je osoba koja je dostojanstveno i uspješno nastavila zahtjevan posao koji je Zadru priskrbio istaknuto mjesto kada je u pitanju “respekt” prema konzervatorima i “zaštitarima”, i dika na vlastitu povijesnu i kulturnu baštinu.
Sredinom 1990-ih godina imenovan je glavnim konzervatorom u Republici Hrvatskoj, a od travnja 1999. do srpnja 2001. obavlja dužnost pomoćnika ministra kulture za zaštitu kulturne baštine. Predsjednik je Nacionalne komisije ICOMOS-a (međunarodna nevladina organizacija za zaštitu kulturne baštine) i predsjednik je Stručno-savjetodavne komisije za obnovu Dubrovnika. Sudjeluje u radu brojnih stručnih komisija i voditelj je mnogih zaštitnih zahvata na spomenicima kulture na području srednje Dalmacije.
Kao povjesničar umjetnosti i istraživač povijesne baštine napisao je niz članaka, a posebno se ističe monografija „Rab – grad umjetnosti”. Autor je brojnih projekata i međunarodnih izložbi o hrvatskoj kulturnoj baštini.
Za svoj rad nagrađen je brojnim priznanjima, od kojih treba istaknuti nagradu “Pasquale Rotondi” na europskoj razini za očuvanje kulturne baštine i nagradu “Vicko Andrić” za očuvanje hrvatske kulturne baštine.
Spominjući tek rečenicom gotovo život posvećen zadarskim kulturno povijesnim spomenicima kažimo da bi bilo ljudske i povijesne pravde u tome da Domijan uspije dovesti do sretnog kraja traženju Zadra (i Hrvatske) za uvrštenje na Listu svjetske kulturne baštine.