Veselimo se Foto danima mladih koji će ove godine biti u Zadru. Ovo natjecanje u fotografiji, okupit će fotografe iz cijele Hrvatske, a počinje 2. svibnja. Do tada upoznajemo mlade koji bez slikanja ne mogu živjeti.
– Prvi puta kad sam primio DSLR fotoaparat, nisam imao pojma što držim u rukama. Prvo pitanje bilo je : “di – se – ovo – pali ?” Riječi poput “otvor blende” i “ekspozicija” za mene su bile poput staro-kineskog rječnika, započeo je razgovor karlovački srednjoškolac Tin Vučković, koji je čekao svoj prvi DSLR fotoaparat nekoliko godina.
– Sve je počelo još od malih nogu, tada sam puno crtao, a u osnovnoj školi sam shvatio da se bolje izražavam fotografijom nego crtežom. S vremena na vrijeme upoznavao sam sve više i više osoba koje se odavno bave fotografijom, što me je dodatno privuklo ka fotografiji, a moja želja za vlastitim fotoaparatom sve više je rasla. Do tada sam se, nažalost, morao zadovoljiti fotografiranjem mobitelom. Međutim, od toga sam brzo odustao jer mobitel je mobitel, s negodovanjem nam je pričao Tin. Međutim i u tom razdobolju, navodi, gledao je okom fotografa i u svemu tražio kadar.
– Roditeljima nisam odmah rekao da želim “pravi” fotoaparat, jer sam smatrao da je još prerano za kupovinu nećega tako skupog. Tek prije godinu dana sam natuknuo da bi htio DSLR. Pomalo su se iznenadili mojom željom, ali su mi obećali pomoć da dođem do njega. Vrijeme je teklo, a novaca za kupiti fotoaparat nije bilo, čak sam pokušao prodati svoj bicikl, no ni to nije išlo… Fotoaparati koji bi mi koristili bili su, naprosto, preskupi. Nakon skoro godinu dana traženja i smišljanja planova kako se dokopat fotića, pojavila se velika akcija u dučanima, što me jako ugodno iznenadilo te sam sve objasnio roditeljima. Pristali su na tu kupovinu, i tako sam prije 2 mjeseca dobio svoj prvi DSLR fotoaparat, oduševljeno je zaključio i izvadio fotoaparat iz torbe da nam ga pokaže. Dodao je i kako je svakoga dana gnjavio prijatelje da želi fotoaparat, no njihovim mukama nije došao kraj ni kada ga je napokon kupio.
– Prijatelje i dalje izluđujem svakodnevno haha. Kada mi za neku sliku treba model, nemam se kome drugome obratiti nego prijateljima. No, njima to ne predstavlja problem i zahvalan sam im što me trpe dok oko njih letim s fotićem i blicam im u oči, dodao je.
Pitali smo Tina i kako je izgledao prvi kontakt sa novim, silno željenim, fotoaparatom.
– Prvi puta kad sam u ruke primio DSLR fotoaparat, nisam imao pojma što držim u rukama. Prvo pitanje bilo je : “di – se – ovo – pali ?” Riječi poput “otvor blende” i “ekspozicija” za mene su bile poput staro-kineskog rječnika, našalio se Tin, dodajući kako su mu sada te riječi na njemu jako dragom i dobro poznamom jeziku i nastavio;
– O tome što ću s aparatom kad ga dobijem sam stalno razmišljao. Sada kada sam ga napokon dobio, odlučio sam uložiti napore da se ukljućim u udruge, organizacije itd. Uvijek se nađe netko tko bi htio nekoliko svojih slika ili netko kome treba neka vrsta fotografske usluge, a meni to ne predstavlja ništa drugo nego zabavu i zadovoljstvo. Tkođer ću putovati što više mogu i toplo se nadam da ću sudjelovati na Foto danima mladih ove godine u Zadru, laska nam Tin, pretvarajući se da ne zna kako upravo njegov sugovornik organizira Foto dane mladih.
– Za mene fotografija je (uz to što je umjetnost i način izražavanja emocija) izlaz iz realnosti. U fotografiji nema pravila (metaforički) i mogu s njom činiti što god želim, mogu biti u potpunosti svoj. Svaka, pa i bezvezna fotografija do kraja naših života čuvat će to vrijeme i taj događaj, duže nego i samo pamćenje.
Galeriju Tinovih fotografija pronađite na fotodanimladih.com.hr