kolumna: zlatko miliša

Mladi (i) prezreni nasilnici

Ivan Katalinić

Višak dosade, a manjak ambicija je novi porok mladih.Već duže vremena upozoravam na činjenicu da je nasilje postalo zabava i stil života za sve veće skupine mladih. S kojim aktualnim posljedicama?

Minulih dana zagrebačka policija je objavila detalje o eksploziji na Trgu bana Jelačića, ocijenivši taj subvertivni akt mladih ljudi njihovom „obiješću”. Eksploziju koja je 23. siječnja odjeknula Trgom bana Jelačića mladi su iz dokolice planirali više od mjesec dana. „To je suluda ideja ljudi koji od lagodnog života ne znaju što bi sa sobom, pa rade ovakve stvari”, kazao je Goran Burušić, načelnik Policijske uprave Zagrebačke.

Prošlog mjeseca je Odjel za maloljetničku delinkvenciju Policijske uprave osječko-baranjske objavio podatke da je u prošloj godini zabilježeno je povećanje maloljetnih počinitelja kaznenih djela za 33 %, dok se broj kaznenih djela koje su isti počinili povećao za 60%!

Prema podatcima Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta, prošle je godine zabilježeno 2.355 slučajeva nasilja u školama. Nemaju podatake koliko su ti isti nasilni učenici predhodno bili izloženi nasilju, podataka djece s poremećajem koncentracije, koliko je u porastu nasilje djece prema roditeljima i nastavnicima, niti novijih podataka o internetskom zlostavljanju…

Još sam u rujnu 2009. u širem razgovoru za Novi list dao razloge zašto prezreni mladi ljudi postaju nasilni (čak i ubijaju) iz dosade. Mladi se ne osjećaju subjektom u društvu jer su godinama instrumentalizirani i oni sve učestalije traže svoj prostor nasiljem. Frustrirani i zanemareni nasiljem želi biti (medijski) primijećeni. Današnju generaciju nazivam „bumerang generacijom”, koja je prepuštena ulici te je odabrala nasilje kao stil života i- zabavom!

 

Dosada kao porok

Sve više je argumenata kako su mladi u rizičnim okolnostima u kojemu provode slobodno vrijeme. Višak dosade, a manjak ambicija (posta) je novi porok mladih. Istraživanje Elke Zeijl pod nazivom „Slike slobodnog vremena adolescenata“ daje komparativnu analizu značenja slobodnih aktivnosti u Nizozemskoj i SAD-u, gdje se donose argumenti o negativnim implikacijama neorganiziranog slobodnog vremena. U istraživanju o društvenom položaju i preferencijama mladih grada u Osijeku i Zadru, ukazujem(o) da mladi ljudi svoje slobodno vrijeme najviše «troše» u kafićima te u pasivnim oblicima zabave. Najmanje su zastupljeni kulturni i društveno angažirani sadržaji. Nazastupljenija je orijentacija na dokoličarenje, (gledanje televizora, surfanje po internetu, čitanje revija, časopisa za tinedžere, sve do izležavanja, lutanja po gradu, trgovačkim centrina i sl.) pa orijentacuja na zabavu, (odlazak na koncerte, u diskoklubove i kućne zabave). Mnogi drugi autori dobili su slične rezultate, te istaknuli činjenicu da mladi iznimno nekvalitetno provode svoje slobodno vrijeme.

Oblici rizičnog ponašanja mladih se umnažaju od pušenja, konzumiranja alkohola, duhana i marihuane do konzumiranja „težih“ droga, tabletomanije, izgladnjivanja, prejedanja, ovisnosti o medijima, brzinama, klađenja i kartanja, brzih vožnji, vandalizma, sve do različitih vrsta (auto)destruktivnog ponašanja. Mladi vjeruju još samo vršnjacima pa se (i) nasiljem žele „solidarizirati”. Sve su to činjenice na koje sam (daleko) ranije upozoravao. Bez odjeka mjerodavnih.

Kada sam bio u Osijeku prije osamdam godina, kao gostujući nastavnik na Filozofskom fakultetu, primjetio sam grafit sa sadržajem „Gdje je krvi tu sam prvi”. To je bio „okidač” za moje kasnije znastvene elaborate na tu temu. Važno je napomenuti da je jedino (u Hrvatskoj) Filozofski fakultet u Osijeku već petu godinu organizira znanstveni skup „Nasilje nad i među mladima”. Ovdje navodim glavne spoznaje (sa) tog Skupa psihologa i drugih istraživanja…

 

Internetsko zlostavljanje

Istraživanje Poliklinike za zaštitu djece od nasilja iz Zagreba je pokazalo da 27 posto djece svakodnevno trpi vršnjačko internetsko zlostavljanje. Dijete od običnog nasilja može pobjeći, promijeniti školu, a od scyberbullynga ne može. Djeca u virtualnom prostoru traže vršnajčko razumijevanje, ali (sve više) ispoljavaju svoje frustracije. Premda je Facebook zabranjen djeci mlađoj od 13 godina, svoje profile na toj društvenoj mreži imaju predškolci. Potvrđuje to istraživanje koje je u dječjem vrtiću “Zvončić” u Našicama proveo Darko Ćorković, gdje “samo” šest posto anketirane djece potvrđuje da ima(ju) otvoren Facebook profil. “Zahvaljujući” internetu, u porastu je dječja pornografija. Golišave fotke na Facebooku i drugim društvenim mrežama postanu predmet izrugivanja od vršnjaka, a kasnije emocinalnih ucjena i prijetnji (osraslih). Zabrinjava i pojava da djevojke prodaju SMS-om ili preko interneta sve učestalije odašilju svoje izazovne fotografije. “Takvu pojavu, a riječ je o sextingu ili sekstanju, uočili smo doslovce u svakoj srednjoj školi koju smo obišli. U vrijeđanju i zlostavljanju vršnjaka preko interneta ili mobitela prednjače djevojke” – zaključuje Ćorković, (vidjeti u Glasu Slavonije od 14. veljače 2012.).

Djece uče po obrascu (preferiranja vrednota i ponašanja) oponašanja “poznatih”, pa i oni žele postati “slavni”. Uspjeh se ne mjeri koliko si drugome pomogao, nego koliko si “faca” u vršnjačkom drušvu, (od emocionalnog do tjelesnog zlostavljanja drugoga). Tako se homogeniziraju nasilne vršnjačke skupine. Mladima smo dali ulicu i računalo i sad oni ispoljvaju sve frustracije i svoj “identitet”. Epidemija u difamiranju “protivnika” je (postalo) internetsko zlostavljanje. Nasilje je postalo ”normalan” dio svakodnevice, ne samo iz razloga nasilnih delikata, već i zbog medijski posredovane slike o nasilnim kaznenim djelima. Nasilje je jedna od „udarnih vijesti”, pa ne čudi svojevrsno natjecanje različitih medijskih kuća u prikazima nasilnih delikata (što nasilnija i bizarnija- to bolje). Mladi postaju sve skloniji bizarnijim “zabavama“, maltretirajući vršnjake druge vjere, nacionalnosti ili „boje kože“.Mdjeca i maldi uče po modelu (o)ponašanja odraslih, a nasljem postaju „vidljivi“. Mlade smo učinili „prognanicima života“ i sada nam uzvraćaju udarac. Zato mladu generaciju opisujem kao „bumerang generaciju”.

 

Što nam je raditi?

U Njemačkoj su od 2000. godine u ekspanziji tečajevi za roditelje pod motom „Odgovorni roditelji- odgovorna djeca“. „Bez jasnih ciljeva”, kaže ranija ministrica za obitelj Ursula von der Leyen „i djeca će biti dezorijentirana”. Ona je u Njemačkoj pokrenula projekt „Savez za odgoj“, čiji je cilj osnažiti programe stjecanja socijalnih kompetencija. Predlažem da svaka škola u Hrvatskoj promovira projekt- najprijatelja!. »Najučenik« bi bilo dijete prepoznatljivo od svojih vršnjaka u promicanju vrednota solidarnosti, empatičnosti i altruizma. Dajmo (i medijki prostor) tim mladim ljudima. Europska iskustva Vijeća mladih (Youth Councils), Savjeti mladih (Youth Advisory Boards) i parlamenti mladih (Youth Parliaments) imaju ciljeve: “osigurati mladima slobodno izražavanje interesa i prijedloga lokalnoj i regionalnoj samoupravi, omogućiti strukturama vlasti savjetovanje s mladima o svim temama, osigurati provođenje, procjenu i praćenje projekata mladih i olakšati sudjelovanje mladih u raznim savjetodavnim tijelima lokalne i regionalne samouprave”. Slijedom toga, i ovog puta apeliram da svaki grad i općina u Hrvatskoj treba imati Centar za mlade, u kojima bi mladi sa stručnjacima kreirali sadržajno i koncepcijski svoje slobodnovremenske aktivnosti.

Ostavi komentar koristeći Facebook