Užasnute mogućnošću novog vala imigracije, vlasti Velike Britanije posežu za paničnim i pomalo pythonovskim rješenjima. Ovih dana njeni ministri razmatraju pokretanje negativne kampanje o svojoj zemlji koja bi bila usmjerena samo na građane Rumunjske i Bugarske; cilj je odgovoriti ih od namjere da svoju sreću u budućnosti potraže na Otoku.
Pozivajući se na izvore iz Downing Streeta, otočki mediji pišu da vlada razmatra dati novac za antikampanju u najistočnijim EU članicama kako bi se ‘ispravio dojam da su ovdašnje ulice posute zlatom’.
U podsmješljivo intoniranom članku, britanski Guardian se pita kako će izgledati ta antikampanja. ‘Molimo vas, ne dolazite u Veliku Britaniju – vrijeme je ovdje kišovito , a posla je malo i loše je plaćen’, jedna je parola koju predlaže renomirani otočki dnevnik.
Guradian primjećuje kako osobita ironija leži u činjenici da mnoge vlade svijeta, kada žele popraviti imidž svojihd ržava u svijetu, za velike svote angažiraju konzultantske firme stacionirane u Londonu. To znanje sada bi se moglo upotrijebiti za stvaranje negativnog imidža o vlastitoj zemlji.
Razlog za bizaran zaokret jest činjenica da se Bugarsku i Rumunjsku, kao dvije ekonomski najzaostalije EU članice, dogodine ruše ograničenja za izlazak njihovih radnika na europsko tržite rada. Bugari i Rumunji imat će jednaka prava na zapošljavanje u svim državama Europske unije. Zasad se može samo nagađati koliki će postotak od tih 29 milijuna ljudi posao potražiti izvan granica svojih domovina. No prethodni pečalbarski egzodusi iz Poljske i baltičkih država (koji su opteretili ponajviše Irsku i Veliku Britaniju) dovoljan su alarm za ekonomski i socijalno uzdrmano britansko društvo.
S druge strane, kada su Rumunjska i Bugarska u interesu pristupanja Europskoj uniji trebale ugušiti euroskepsu na svome teritoriju te otvoriti svoje tvrtke i nekretnine britanskim i inim korporacijama, London je čvrsto zagovarao liberalna europska načela rada i tržišta. Ali sada, kada bi proleteri dviju istočnoeuropskih zemalja također željeli uživati u blagodatima europskog zajedništva te potražiti bolje plaćen posao u bogatoj Britaniji, tehnike manipulacije mogle bi se radikalno promijeniti.
No mada nema demantija, još nema ni potvrde da će se britanska vlada doista upustiti u gore navedene PR avanture. Takve se opcije zasad samo ‘razmatraju’. Osim toga, prema nekim izvorima, bugarski i rumunjski gastarbajteri tradicionalno više naginju prema Njemačkoj, odnosno Italiji. Neke organizacije procjenjuju da bi se idućih godina broj Rumunja i Bugara na Otoku mogao povećati za 250-425 tisuća. Čuju se i prijedlozi da se sve one koji u roku od tri mjeseca ne pronađu posao deportira natrag u domovinu.
No razlika u odnosu na imigracijski val iz sredine prošlog desetljeća, u kojem su prednjačili Poljaci, jest ta da su 2004. godine samo tri EU članice (Velika Britanija, Irska i Švedska) potpuno otvorile svoja tržišta rada za Uniju. Sada to ipak moraju učiniti sve članice.