‘Moguće je da iskustvo putovanja iz Zvjezdanih staza za našeg života i nije tako neizvedivo kako se čini’, rekao je nedavno dr. Harold Sonny White stručnjak za napredne tehnologije pogona u NASA-i.
Dr. White i njegov tim ne samo da vjeruju da je tzv. warp pogon teorijski moguć, već su čak započeli rad na njegovu razvoju.
Britanski fizičar Steven Hawking prošle je godine upozorio da ljudi moraju kolonizirati svemir ako žele opstati. ‘Gotovo sam siguran da će Zemlju u narednih tisuću godina zadesiti neka katastrofa poput nuklearnog rata ili globalnog zatopljenja’, rekao je i dodao: ‘Zato je važno da koloniziramo svemir. Vjerujem da ćemo s vremenom uspostaviti samoodržive kolonije na Marsu i drugim tijelima u Sunčevom sustavu, mada možda ne u narednih sto godina.’
No kako trenutno stvari stoje mi smo pravi početnici u istraživanju svemira. Došli smo do Mjeseca, lansirali smo nekoliko rovera na Mars i bespilotnih letjelica u svemir od kojih je najstarija, nakon tri i pol desetljeća došla tek do ruba Sunčeva sustava. Ako uistinu želimo nastaniti svemir, osobito druge sustave, trebat će nam mnogo napredniji pogon. S najmodernijom tehnologijom koju sada posjedujemo, poput ionskih motora, čak i do udaljenijih planeta trebale bi nam godine putovanja, što bi bilo nepraktično i zapravo besmisleno ako želimo ozbiljno razmišljati o istraživanju i naseljavanju svemira.
Naravno, rješenje ovog problema ne bi trebalo tražiti mimo zakona fizike, a prema njima najveća brzina koja postoji u našem svemiru jest brzina svjetlosti. No dr. White i neki drugi fizičari otkrili su da u matematičkim jednadžbama postoje neke rupe koje ukazuju na mogućnost da bi se prostorno-vremenski kontinuum stvarno mogao iskrivljavati. Tim dr. Whitea pokrenuo je stoga u NASA-i eksperimente koji će uz pomoć instrumenta koji se zove White-Juday Warp Field Interferometer pokušati stvoriti mikroskopska iskrivljenja prostora-vremena.
Potvrda postojanja warpova u konačnici bi trebala omogućiti stvaranje mjehura u kojima će se prostor ispred letjelice stezati, a iza nje širiti. Na taj način svemirski bi se brod mogao kretati brže od svjetlosti, iako se u svojem mjehuru uopće ne bi kretao; dakle ne bi kršio zakone fizike.
Ako sve ispadne kako treba, kaže dr. White, do najbliže zvijezde Alphe Centauri trebat će nam samo dva tjedna putovanja, a neće biti ni neugodnog ubrzanja koje bi bilo opasno po zdravlje astronauta.
Riješen problem energije
Znanstvenici već godinama pretpostavljaju da bi stvaranje warpa trebalo biti moguće, međutim, uvriježeno je mišljenje da bi za takav pogon trebala energija egzotične tvari veličine Jupitera, što naravno, nije praktično. No dr. White tvrdi da ima rješenje za ovaj problem. Naime, NASA-in je tim nedavno otkrio da je energija neophodna za warp pogon mnogo manja nego što se mislilo. Procijenili su da bi optimiziranjem dimenzija warp mjehura i osciliranjem njegova intenziteta kako bi se smanjila krutost prostora-vremena, za pokretanje 10-metarske letjelice do brzine 10 puta veće od brzine svjetlosti bilo dovoljno oko 500 kg tvari. Ovom brzinom za putovanje do planeta Gliese 581g sličnog Zemlji udaljenog 20 svjetlosnih godina trebale bi nam dakle samo dvije godine.
NASA-in tim ističe da bi bilo kakvi pozitivni rezultati ove studije otvorili novu eru razvoja tehnologije za svemirskih istraživanja.