Hrvatske vode upravo prikupljaju ponude za izradu predinvesticijske studije višenamjenskog korištenja ličkih voda i rijeke Zrmanje za potrebe navodnjavanja poljoprivrednih površina zadarskog zaleđa. Kako je za taj projekt namijenjeno čak 1,7 milijuna kuna, bilo bi vrijedno vidjeti koliko je to uopće realno i bi li se možda za taj iznos moglo učiniti nešto konkretnije.
Još nam je u vrlo svježem sjećanju suša koja je vladala prošle i pretprošle godine (iako je kiša krajem prošle godine stvorila efekt natprosječno kišovite godine). Prema nekim najavama, i ova bi godina mogla biti uglavnom sušna, na otocima se već pribojavaju što ih sve čeka.
Godinama se kalkuliralo kako će se zajedno s gradnjom autoceste i probojem Velebita rješavati i natapanje sjeverne Dalmacije ličkim vodama, no ni u jednom od pet tunela preko Velebita, pa tako ni u najdužem “Svetom Roku”, nisu ugrađene cijevi koje bi mogle dopremiti tu vodu.
Još prije šest godina, kad su stručnjaci Agronomskog fakulteta iz Zagreba u suradnji s Građevinskim fakultetom iz Splita te Institutom za jadranske kulture i melioraciju krša razradili mogućnosti navodnjavanja 6537 hektara poljoprivrednih površina u zadarskom zaleđu i predviđali mogućnost uključivanja ličkih voda, iz Hrvatskih autocesta ustvrdili su da je projekt zakasnio.
Naime, već se dovršavala druga cijev “Svetog Roka” u kojoj nije bila predviđena ta mogućnost, a trebalo je ugraditi cijevi velikog profila koje bi mogle dopremati najmanje jedan kubik vode u sekundi. HAC ili tko već sigurno neće dopustiti da se sada prekopavaju tuneli i ugrađuju neke nove cijevi. Ostala je u biti samo mogućnost da se koristi jezero Štikada i sustav RHE Obrovac ili nešto treće. No, to bi tek ta nova studija trebala pokazati, a realizacija nove varijante sigurno je vrlo daleka.
Uređenje akumulacija
− Vjerojatno će se ići za tim da se koristi i vodni potencijal gornjeg toka Zrmanje. I prije su postojale studije o korištenju i energetskog potencijala, dakle, izgradnji malih akumulacija, kaže županijski pročelnik za poljoprivredu Danijel Segarić.
− Bitno nam je dobiti stabilne količine vode, dakle ne samo izgraditi akumulacije, nego i dovesti vodu. A što se tiče predviđenih sredstava, to je samo planski, u konačnici to može iznositi i tri puta manje zbog situacije na tržištu, smatra Segarić.
Na uređenju akumulacija se radi. Nakon uređenja akumulacije Vlačine, sada se priprema druga faza koja će koštati oko 14 milijuna kuna, a za akumulaciju Kotao pokraj Korlata već je izrađena studija utjecaja na okoliš. Zbog toga što su akumulacije veće od milijun prostornih metara vode, to je u nadležnosti Hrvatskih voda i one bi trebale ići na izradu idejnog rješenja za gradnju novih akumulacija, no to nije u planu ove godine.
Problem je u cijeloj situaciji dugoročnog rješavanja navodnjavanja u tome što EU ne preporučuje korištenje podzemnih voda za ovakve sustave, to se očito ostavlja kao zlatna rezerva za neku dalju budućnost. Moraju se, dakle, koristiti sve površinske vode i postaviti sustavi za njihov prihvat.