Njemačka novina Bild Zeitung od 6. siječnja. 2013. ukazuje na novi trend u Njemačkoj -učenje turskog jezika. Boom potražnja za turskim jezikom evidentiraju elitne škole u Berlinu i centri za strane jezike na svim sveučilištima u Njemačkoj. Osim sveučilišta u Berlinu i Sveučilište u Hamburgu evidentira dvostruko više polaznika koji žele pohađati tečajeve turskog jezika. “Iznenadni interes je nevjerojatna pojava”, kaže (za istu novinu) Elke Roessler, s Berlinskog Sveučilišta. I ravnatelj centra za strane jezike Slobodnog sveučilišta u Berlinu, dr. Ruth Tobias je zatečen takvim trendom, smatrajući, bez suvislog objašnjenja, to „nevjerojatnom pojavom“. Tome je vjerojatno razlog „ekonomski bum“ u Turskoj, a „jezik daje bolju sliku te zemlje nečlanice EU“- smatra Cem Sentürk iz Centra za turske studije u Essenu.
Što su pravi razlozi interesa za kulturom i jezikom „stranaca“?
Mišljenja sam da se građani/ke „velikih“ država polako otrežnjuju oko demagoških floskula o navodnim opasnostima od stranca i gubljenja vlastite suverenosti. To je sve više razvidno jer se, poglavito mladi, ljudi sve više okupljaju (kod prosvjeda) kod ideja suživota i solidarnosti.
Činjenica je da se čak 57% turaka želi iz Njemačke vratiti u Tursku, da 5000 njemačkih tvrtki žele ulaganja u Turskoj, da su turske serije (kao i Hrvatskoj) iznimno gledane („Sila“, „Sulejman“, „Polja nade“…). Sve su to indikatori, a prave razloge interesa za turski jezik i kulturu treba tražiti u odnosu članica EU prema strancima te kako se „veliki“ odnose prema useljenicima.
U listopadu 2010. godine je njemačka kancelarka Angela Merkel izjavila da multikulturalizam nije uspio a, istovremeno, vodeći političari Europske unije otvoriše raspravu o „integraciji stranaca u EU.” Merkel je u listopadu 2010. izjavila da su useljenici imali prilike naučiti njemački jezik, prilagoditi se tržištu rada te da u Njemačkoj turski „prisilni brakovi nisu prihvatljivi“. Merkelica ideju suživota tumači kao asimilaciju stranaca u Njemačko gospodarstvo i kulturu.
Istraživanje europskih vrjednota 2004. godine pokazuje da se najviše građana/ki Europe slaže s tvrdnjom da je brak zastarjela institucija. Najveći postotak neslaganja s tvrdnjom da je brak zaostala institucija iskazali su u Turskoj, (a najveći postotak slaganja u Francuskoj). To je podatak koji baca novo svjetlo oko tradicije i poimanja obiteljskih vrednota. Jeffrey Grupp u knjizi „Korporatizam – Novi svjetski poredak“ ironično konstatira da i „domicilno“ stanovništvo „velikih država“ dijele sudbinu useljenika budući žive „kao beskućnici, u nedostatku intime razorenih obitelji“. Natjeralo ih se, kaže, da rade za korporacije, u „radnim logorima“ i budu svjesno robovi, a njihova djeca u cjelodnevnom boravku pod patronatom države. To je jedan od pokazatelja kako se „domicilno pučanstvo“ velikih „budi“ jer uviđaju da im nisu „stranci“ krivi kod njihove egzistencijajne i kulturološke ugrozbe.
Drugi podatci se tiču gospodarske asimilacije. Silbert i Klodt u knjizi “The Future of the Global Economy: Toward a Long Boom” argumentirano iznose tumačenje globalizacije „velikih“ kao “proces pretvaranja zasebnih nacionalnih gospodarstava u integrirano svjetsko gospodarstvo”. Mjere protekcionizma i „zaštite“ vlastitog tržišta “velikih” su sve očitije. Doktrinarni ekonomski aspekt globalizacije je razvidan kroz razvoj velikih multinacionalnih kompanija EU, kojima sada ozbiljno konkuriraju Kina, Rusija, Turska…
Demografska depopulacija u Europi prema P. Buchananu dovest će do “smrti Zapada”. To potvrđuju sve veće frustracije kako useljenika, tako i domicilnog stanovništva u zemljama članicama EU. Španjolska je od ulaska u EU dobila više od pet milijuna „stranaca“. Naravno, to „velike“ članice EU, kao Njemačku i Francusku, nije važno pitanje, ali postaje presudno kad ugrozbe njihove nacionalne sigurnosti i/ili suvereniteta. „Otriježnjenju“ građana/ki Njemačke, Francuske, SAD-a… je doprinijela i svjetska uspješnica Samuela P. Huntingtona „The clash of civilizations“. Ta knjiga je bacila posve druga tumačenja u civilizacijskom raskolu između „razvijenih“ i islamskog svijeta.
Nedopustivo glorificiranje jedne kulture
Analize interkulturalizma trebaju odgovoriti na pitanje o uvjetima u kojima migranti/ce odrastaju. Rezultati PISA-projekta pokazuju da se mladi migranti osjećaju izgubljenima u Njemačkom obrazovnom sustavu, postižući lošije rezultate u učenju od svojih „domaćih“ vršnjaka. Zaključak studije je: „Stranci su getoizirani“. U zborniku radova «Migration und Medien» drugi važan zaključak istraživača je da se sve skupine mladih moraju nositi „kod nametnutog savladavanja prepreka između domaće i strane kulture». Njemačko pučanstvo od pada Berlinskog zida, pod diktatom etabliranih medija, za pad životnog standarda je optuživalo strance-jeftinu radnu snagu, tzv. Gastarbeiter-e. Tadašnji grafiti po njemačkim ulicama ukazuju na percepciju migranata u Njemačkoj: „Ausländer rauss“ – „strance vani,“ „Schmutzige Auslander- „prljavi stranci.“
U Francuskoj se od 2005. godine se intenziviraju napadi na useljenike : „Ne primajte strance, zagaditi ćete nas“- objavljeno u „Le Jour“ od 4. lipnja 2005. Francuski etablirani mediji su u tome imali negativni učinak, prikazujući „obojene rase“ kao nepoželjne. Međutim, analize nasilja mladih u Francuskoj od 2005. godine, upućuju na njihovu pobunu, ne prema useljenicima, nego «prema simbolima zapadne kulture». (D. Lalić i J. Zlatković Winter).
U Njemačkoj, Francuskoj, SAD-u… raste svijest građana/ki da su im najmanje krivi za ugrozbu njihovih prava i sigurnosti „druga rasa“ ili stranci i zato ovaj trend za učenjem turskog jezika u Njemačkoj tumačim kao „otriježnjenje“ pred nadolazeću oluju s prosvjedima.
„Razvijeni“ svijet se kreće između dviju loših krajnosti: stanja očaja i lažnih nada. Većina se još uvijek nalazi u očaju i ne vide izlaz, a drugi dio izlaz iz očaja vide u onima koji im daju lažne sa sigurnošću u obračunu sa strancima -„neprijateljima“. Put „otriježnjena“ će biti dug i neizvjestan. Međutim, u povijesti se pokazalo da se urušava život koji nije utemeljen na kulturi suživota.