Dubravko Vitlov prvu je ručno izrađenu čokoladu ugledao još kao dijete te odmah poželio postati proizvođač čokolade. Upravo stoga danas i radi najslađi posao na svijetu: dizajnira čokolade!
Dok je u Kanadi bio zaposlen kao ugostitelj, svaki dan na putu do posla prolazio je pokraj čokoladarnice u kojoj su u izlogu pred prolaznicima majstori na mramornim pločama izrađivali čokolade te se tada rodila želja da isto radi i on. Nakon što je u Belgiji završio nekoliko tečajeva te školu u najvećoj i najjačoj industriji čokolade na svijetu Barry Callebaut, kod kuće je godinama eksperimentirao, radio čokolade i praline za ukućane i prijatelje. Prije šest godina napokon je odlučio pokrenuti vlastiti posao, a uskoro planira i otvoriti i čokoladarnicu u centru Zadra. Donosimo vam njegovu poslovnu priču.
Kada ste počeli razmišljati o pokretanju vlastitog posla?
– Još prije 6 godina sam počeo raditi konkretne poteze za osnivanje ove djelatnosti. Iako sam dugo želio imati vlastiti posao, sada znam da je za takvo nešto nužna određena zrelost.
Kako je i kada nastala ideja o samostalnoj izradi i dizajniranju čokolada?
– Prva ideja se javila u Kanadi, dok sam svakodnevno uživo gledao čokolatijere kako rade ono što ja danas radim. Tada mi je to izgledalo kao znanstvena fantastika. Međutim, imao sam veliku sreću u životu što mi se pružila prilika učiti od najboljih svjetskih majstora, od onih u Belgiji, gdje sam učio i teoriju od inženjera Barry Callebaut inc. te u Sloveniji i Italiji.
Sva čula prorade kada gledate ljude kako svojim rukama rade karamel, kreme, ganache, hlade čokoladu na mramoru pa je lijevaju u kalupe. Tada se pojavljuju takve kombinacije mirisa koji se nigdje drugdje ne mogu osjetiti. Danas se bavim isključivo ovim poslom, koji me preuzeo 24 sata dnevno te svih sedam dana u tjednu.
Radite li sami ili vam netko pomaže u tome?
– Za sada veći dio posla obavljam sam i prema tome si organiziram dan, no obučio sam izvrsnog kuhara kojeg planiram primiti u radni odnos uskoro. Smatram da ću sigurno zapošljavati još nekoliko ljudi koji će svakako morati biti strastveni u poslu, odnosno u najmanju ruku će morati obožavati to što rade.
Radni dan isplaniram dan ranije kada organiziram što ću raditi sutra. Najčešće ujutro rješavam obveze oko računa, narudžbi, razgovora s klijentima i slično. Početak rada s čokoladom slijedi tek kasnije i zna me uhvatiti duboka noć kada moram stati i odspavati koji sat.
Postoji li određeni prostor u kojem dizajnirate čokoladu te jeste li naišli na kakve prepreke prilikom pokretanja posla?
– Početne kreacije su bile u mome domu gdje sam godinama uvježbavao tehniku rada, recepture i ostalo. Sada sam u najmu kod Poduzetničkog inkubatora tako da su mi umanjeni troškovi najma.
Da sam čekao da mi se stvore idealni uvjeti što se tiče financiranja, posao ne bih otvorio nikada. Što se tiče administrativnih zapreka, njih nije bilo. Ovaj obrt nije vezani obrt, tako da nitko nije tražio svjedodžbe iako ih posjedujem. Kada počnete i krenete hrabro naprijed, svi vam stoje na raspolaganju – mnoge državne institucije, lokalna uprava, gradske vlasti, Županija, Ministarstvo turizma te Hrvatski zavod za zapošljavanje. Dakle, svi su mi bili od pomoći i koristi.
Kako naplaćujete svoje usluge te kako komunicirate s klijentima?
– Potrebno je puno energije da se sredi naplata računa, no uglavnom se sve naplati. Moj knjigovođa je izvrsna i energična osoba, kojoj sam povjerio veći dio tih obveza.
Klijenti sada sve više dolaze k meni, iako u početku nije bilo tako. Međutim, predviđam kako će u budućnosti odgovor na pitanje tržišta u kojem gotovo ne postoji ovakva djelatnost biti veliki izazov. To je zapravo pravi smisao i odgovor na pitanje svakog konzumenta – poslužiti ga vrhunski te mu ugoditi. Najbolje oglašavanje je izvrsno obavljeni posao.
Planirate li otvoriti svoju čokoladarnicu? Jeste li zainteresirani za širenje posla izvan granica Hrvatske?
– Dakako, jedno i drugo. Čokoladarnica u centru Zadra bi se trebala uskoro realizirati, a širenje posla izvan granica Hrvatske je neizbježno jer je ona malo zatvoreno tržište.
Već putem zračne luke potrošači kupuju i konzumiraju moje proizvode izvan Hrvatske, tako da trebam po pitanju količina napraviti korak naprijed. Tržište već imam, jedino moram još povećati proizvodnju, što je zapravo veliki pothvat.
Kakav savjet biste dali onima koji odluče slijediti vaš primjer pokretanja vlastitog posla?
– Svi koji se upuštaju u ovakvu “pustolovinu” trebaju iskristalizirati želju te se zapitati je li to ono što zaista žele i vole. Također ne treba očajavati kod prvih neuspjeha, jer se to događa gotovo svakodnevno. Strpljenje je najjače oružje, a uz njega treba imati i viziju te vjeru u uspjeh.