Lijepa naša Hrvatska toliko je demokratski organizirana da su svi problemi koji nas progone, zapravo, pred Judith Reisman pokleknuli kao kakva pička pred batinama na ulici. Nisam iskreno ni znao da živimo u tako idiličnom, demokratskom i pluralnom društvu kad jedna gospođa, usto etiketirana kao lažna znanstvenica, uspijeva Vladi, ministrima, cijeloj vladajućoj garnituri i mnogim drugima pomrsiti račune. Meni nije, moram priznati. Slušao sam je u dva navrata, svaki put sam većinu vremena proveo na mobitelu, koristeći Facebook koji danas, igrom slučaja, slavi i rođendan. E pa neka ti je sretan!
No, vratit ću se, dakle, na Judith. Sad ću i na ti, jer, koliko je već rastežemo i po Anteni i po ostalim medijima, lagano imam osjećaj kako će sutra, ako već ne i danas, njeno ima biti utisnuto na toaletnom papiru umjesto što sada piše Zewa. Dakle, draga moja Judith, dragi moji crveni, plavi, crkvenjaci, ateisti, ali i svi ostali. Uključujem tu i židove, jevreje, pravoslavce, budiste, pedere, kurve, strejteve, ali jednako tako i roditelje i djecu. Da, istina, izostavio sam vladu i oporbu, no, ovaj put obraćam se isključivo ljudima.
Gdje je zapravo problem s našom dragom, prekrasnom, pronicljivom i nadasve inspirativnom Judith? U njenim temama, mislima, predavanjima, svjetonazorima, pogledima – ili je problem zapravo u nama samima. Prozivali su me ovih dana (što u komentarima što u emailovima, jer ipak, glavni urednik kroji uređivačku politiku pa novinari moraju pisati što ja naredim) kao i cijelu Antenu Zadar kako smo pristrani, kako smo liberalni i ne znam što sve, naglašavajući sve osim objektivnosti. No, to je ono što ostaje na vama da zaključite kakvi smo i što smo. Opravdavati se ne planiram nikome i ničemu.
Vraćam se, opet, na Judith, dakle. Baba je došla u Hrvatsku, pozvana od strane oporbe koja se ljubi s crkvom, ne bi li crvenima pomrsila račune oko uvođenja zdravstvenog odgoja, konkretno četvrtog modula, te ne bi li isti program naučio djecu – nečemu. To nešto, to toliko sporno i prokleto, razapeto je na naslovnice svih medija, radija, televizije, portala, novina…
Dakle, u čemu je ljudi moji problem? U Judith nije. U crkvi… nije, ovaj put. Oni su ionako u svom svijetu, nesvjesni situacije u kojima žive sljedbenici i vjernici. Jer, kad bi crkva postala svjesna realnosti, možda bi se i trznula. No, uštipnimo se sada i vratimo u realnost. Od snova se ne živi. Judith, e da, o njoj sam počeo. U Zadru je napunila dvoranu crkvenih prostorija i svi su poput kakvih narkomana upijali njene riječi. Podsjećali su me na neke plave glavešine ugurane u prvi red kakve kulturne manifestacije neznajući da se čeka kraj čina i onda se plješće, no, naučit će, nadam se. Puno roditelja, nekolicina djece, i puno onih orijentiranih ka crkvi, opet. Svoji na svome, rekao bi. Vladajućih, barem onih na nacionalnoj razini – ni za lijek. Pa zašto bi i došli, ta poznato je kako vrag i tamjan ne idu nikad zajedno.
I tako, eto, napisah ja pet pasusa u kojima ništa konkretno rekao nisam. S razlogom, dakako. Judith Reisman, bila ona znanstvenica ili ne, pozvana je kao predavačica koja ljudima treba prikazati i negativne stvari Vladinog programa obrazovanja. jeli to napravila uspješno ili ne, ostaje za vidjeti, no prašinu je svakako podigla. Ostat ću indiferentan njenim uvjerenjima i onima koji su je pozvali jer bi bilo krajnje neukusno iznositi vlastite stavove o njoj, no isto bi mogao napraviti o cijelom nizu predavača koji se s vremena na vrijeme pojave na sceni, željni trunčice pažnje i njihovih pet minuta slave.
Smisao, poanta, zaključak? Kad bi se trenutna oporba toliko angažirala oko svakog lošeg Vladinog prijedloga, nacrta, poteza, možda Karamarko ne bi bio najomraženiji političar, možda bi Milanović bio manje bahat na aktualcu u Saboru a nama, malim ljudima, svima bi bilo bolje. HDZ je za svoje prljave igra iskoristio Reisman, vladajući su u svoj svojoj bahatosti sve to izignorirali i ostali smo opet na istome. Samo, bar smo posljednjih dva tjedna skrenuli misli i pažnju sa zakona koji će nam rasprodati i posljednje pedlje zemlje koja je još uvijek naša, skrenuli smo misli sa svih crnih statistika, činjenice o skoro 400 tisuća nezaposlenih i hrpe ostalih sranja…
Dakle, draga moja Judith, kad opet poželiš biti iskorištena kao pička, samo nam dođi, Dočekat ćemo te velikodušno.