Trideset devetogodišnja stanovnica Dugoga Rata (podaci poznati redakciji Slobodne Dalmacije), donedavno je živjela u vrlo logičnom, ali, pokazat će se, i krajnje naivnom uvjerenju da joj je za nabavu kontracepcijskog sredstva u ljekarni dovoljno imati liječnički recept: vjerovala je u taj aksiom modernoga života, zasnovan na propisima, sve dok joj Ana Dukić, vlasnica dugoratske ljekarne, nije odbila izdati kontraceptiv unatoč receptu. Zašto? Jer se to protivi njezinim vjerskim uvjerenjima zasnovanima na katoličkom nauku.
Čitateljica Slobodne Dalmacije je, kaže, godinama na recept nabavljala kontracepcijska sredstva u ljekarni ‘Dukić’. Sve dok joj nedavno vlasnica ljekarne Ana nije kazala da se prodaja kontracepcijskoga sredstva protivi njezinim vjerskim uvjerenjima, bez obzira na to što imam liječnički recept. ‘Nije pomoglo ni što sam isto sredstvo godinama bez problema uzimala u njezinoj ljekarni’, tvrdi sugovornica dalmatinskog dnevnika.
Nakon razgovora s vjerski osviještenom ljekarnicom, žena se raspitala o svojim pravima.
‘Prvo sam se javila ginekologu, koji je rekao da mi ljekarnica mora dati ono što je na receptu. Potom sam se raspitivala kod udruga za zaštitu potrošača, tražila po internetu i nigdje nisam našla da ljekarnici imaju pravo na prigovor savjesti. Imaju ga ginekolozi ako ne žele obaviti abortus, ali svejedno moraju osigurati pravo pacijentici da joj bude pružena usluga’, objašnjava.
Neobična ljekarnica Ana Dukić za Slobodnu je potvrdila da je gospođi odbila izdati kontracepcijske pilule. Kaže da je nedavno na ‘jednom stručnom skupu od kolegica saznala’ da po zakonu više nisu dužne izdavati kontracepcijska sredstva ako se to protivi njihovim vjerskim uvjerenjima. Zakonsku odredbu na kojoj temelji svoj stav nije citirala.
Mate Portolan, predsjednik Hrvatske ljekarničke komore, tvrdi da ljekarnici imaju pravo na određeni prigovor savjesti, ali su dužni osigurati da uslugu koju ne žele dati pruže njihovi kolege ili u drugoj smjeni ili u drugoj ljekarni.
Smatra da je ljekarnica iz ove priče ‘na određen način prekršila etički kodeks’ zbog koje je zaslužili prijavu Komori. Pojasnio je kako ljekarnički prigovor savjesti nije reguliran niti jednim propisom. Odnosno, kada ga koriste kao alibi za odbijanje usluge, ljekarnici krše propise.