Petogodišnja Nora oboljela od leukemije, koja je u samo nekoliko dana na noge digla cijelu Hrvatsku, putuje na eksperimentalno liječenje u Ameriku. Prikupljen je sav novac.
U humanitarnoj akciji kojoj su dali podršku poznati sportaši, pogotovo nogometaši, poznate osobe, glumci, razne udruge i mediji prikupljeni je više od 3 milijuna kuna.
Svima njima u pismu je zahvalio Norin otac Ivica Šitum, a pismo prenosimo u cijelosti.
Dragi prijatelji!
Nisam imao puno vremena biti na FB pa samim time ni zahvaliti svima onima koji nas podržavaju i proživljavaju ove teške trenutke. Cijelo vrijeme sam bio s Norom jer, kako već većina vas zna, ona uz onaj liječnički treba i cjelodnevni roditeljski nadzor.
U prvim mjesecima liječenja, kao posljedicu kemoterapije, Nora je imala i moždani udar te provela nešto manje od dva tjedna u komi na jedinici intenzivnog liječenja u KBC Rebro. Nakon kome se pojavljuje i epilepsija te ADHD (promjena oblika ponašanja i pažnje), tako da liječnici i sestre bez našeg danonoćnog prisustva nisu mogli vršiti neke zahvate te nam dodjeljuju sobu s krevetom za roditelje.
Početkom ove akcije Đana i ja smo podijelili posao oko kampanje i mene je zapao ovaj lakši dio. Ostao sam s Norom, a Đana je s našim prijateljima krenula u prikupljanje pomoći.
Strašni lav se nikada nije mogao prilagoditi injekcijama pa, ma koliko oslabila, nas je uvijek trebalo 4-5 da je savladamo. Vjerojatno vam je jasnije zašto smo je cijelo vrijeme zvali Strašni lav.
Naime, kada bi u sobu ušli liječnici ili tete, to bi bio znak opasnosti i poziv na oprez koji bi većinom završavao izljevom bijesa, naročito ako bi joj se netko obratio. Vrlo brzo smo to skužili pa su tete i liječnici odlučili šutke ulaziti i obraćati se uglavnom nama roditeljima.
Kad bi Nora uvidjela da joj ne prijeti opasnost od igle, zagrlila bi ih ili poljubila što u stvari pokazuje njenu pravu narav. Naši doktori i tete su se vrlo brzo prilagodili te promijenili taktiku i prilagodili je Strašnom lavu.
Ovo je u najkraćim crtama naš život u zadnje dvije godine i nekoliko mjeseci.
Bez obzira na sve proživljeno i veliki trud liječnika, nismo uspjeli savladati podmuklu bolest pa smo jedinu nadu našli u toj klinici u Philadelphiji. Kad su nam javili o kolikoj se cifri radi, naš svijet se još jednom urušio do samih temelja. Stajali smo sat vremena i šutke se promatrali.
Ljubav je ipak dala snagu te po tko zna koji put krećemo u borbu za život. Ono što se u početku činilo kao nemoguće, sada je poprimilo konture mogućega.
Ne znamo kako će ova naša avantura završiti, ali bez obzira na sve želio bih se ovim putem zahvaliti:
Liječnicima KBC Rebro na odjelu hematologije koji su se s nama borili i zadnje dvije godine smišljali način kako da unište ovu opaku bolest;
Liječnicima intenzivnog odjela KBC Rebro koji su nam Noru već jednom vratili sa samog ruba ponora;
Liječnicima klinike Fran Mihaljević;
Našim dragim tetama na svim ovim navedenim odjelima, jer su one bile naša obitelj zadnje dvije godine. Hvala im na Božićima i svim blagdanima koje smo skupa čekali. Želim samo napomenuti da ono što ti ljudi rade nije samo obavljanje svog posla, koji je jako težak i zahtjevan sam po sebi, nego i neizmjerno unošenje ljubavi u taj posao;
Hvala našim malim, ćelavim anđelima s odjela, jer toliko srca i hrabrosti, skoncentriranog na jednom mjestu, nema nigdje na svijetu;
Hvala našim roditeljima i rodbini koji su sve ovo vrijeme bili uz nas;
Hvala Saši Maček iz Varaždina koji je zakotrljao mali kamenčić od kojeg je nastala velika lavina;
Hrabroj mami Mateji Vresk;
Hvala našim dragim prijateljima Hrvoju i Manji Lončar, Vedranu Mlikoti, Goranu Navojcu, Brani Gudelju, Mariju Čužiću, Aci Bogdanoviću, Neli Kocisz, Vladi Maduniću, Anđeli i Ivici Kvasina;
Mileni Madunić, udruzi “HRABRA DJECA” i svim onima koji već danima dan i noć rade na pomoći;
Hvala Ćorluki, Sammiru, Lovrenu, braći Mamić, Štimcu, Stjepanu Tomasu i svim nogometašima koji su među prvima pokazali što je ‘srce vatreno’;
Hvala Nikky Vuksanu, Mateu Kovačiću i Inter Milanu;
Hvala Tanji , Goranu i Srđanu Ivanišević koji mi veličinom svog srca zaklanjaju pogled na more iz Zagreba;
Hvala agenciji za marketing PRiredba i Sandri Spicici;
Hvala mom Imotskom, mojoj Cisti Provo i krasnim ljudima u gradu i okolici među kojima sam imao čast živjeti neko vrijeme;
Hvala pjevačima i glumcima koji su po tko zna koji put stavili svoje srce ispred svog posla;
Hvala ‘malim ljudima’ velikog srca u Hrvatskoj i izvan nje za koje ni ne znamo koliko ih ima dok se ne dogode ovakvi slučajevi;
Veliko hvala novinarima i njihovim kućama, portalima i svim onim medijima preko kojih se vijest o Nori iz male iskre pretvorila u veliki požar;
Hvala Gradu Zagrebu i gradonačelniku Milanu Bandiću;
Hvala HZZO-u i resornom ministru g. Ostojiću;
Hvala Bogu što živimo u Hrvatskoj, zemlji čiji je kreditni rejting ‘smeće’ i šaljemo poruku cijelome svijetu. Možda smo mali i siromašni, možda nemamo standard kao Zapad, ali za svoju djecu izvlačimo zadnji novčić iz džepa jer imamo dušu i srce veće od kreditnog rejtinga Švicarske;
Hvala svima!
Norin tata