Zašto uopće pijemo mlijeko? Istraživanja nutricionista, a potpisana i od strane cijele medicinske struke, već desetljećima pokazuju kako je cijeloživotno konzumiranje mlijeka neprirodno, nezdravo, a ako se malo bolje razmisli – i nelogično. Kao pripadnici svijeta sisavaca, mi ljudi činimo nešto vrlo neuobičajeno i jedinstveno za taj rod. Pijemo mlijeko cijeli život. Naime, od svih sisavaca na svijetu, ljudi su jedina vrsta koja to radi. I to ne iz vlastitih izvora (a kao sisavci, proizvodimo ga sami), nego skupljajući mlijeko svih drugih vrsta sisavaca.
Ljudi i mlijeko
Sa svojim ‘srodnicima’ dijelimo činjenicu da u odrasloj dobi gubimo sposobnost kvalitetne razgradnje mlijeka. Pošto nam jednom kada odrastemo, mlijeko kojim smo, sisajući ga s majčinih prsa ‘prebrodili’ prvi dio života, u kojem nismo bili u stanju jesti čvrstu hranu, više nije potrebno, nedostaje nam jednostavno enzim za njegovu razgradnju. Posebno se sa rezervom treba uzimati konzumacija ‘zdravih, domaćih’ ovčjih i kozjih mlijeka. Mnogo je slučajeva, primjerice kod starijih osoba, osteoporoze (nastajanja poroznosti, a time smanjivanja volumena i slabljenja kosti) koje se pripisuju ponajviše konzumaciji kozjeg mlijeka.
Za šaliti se iz tih, ali i iz drugih razloga, očito nije ni s mlijekom iz trgovina, u kojima je nedavno izmjerena nedopušteno visoka koncentracija Alfatoksina. Pitanje je međutim trebamo li uopće piti mlijeko i kako utječe na naše zdravlje, a zasigurno će naići na mnogo otpora uvriježenih i tradicionalnih pogleda na tu namirnicu. Mliječnu industriju, propagandu i lobi da i ne spominjemo.
U svjetlu histerije koja se digla oko nedavnog incidenta s mlijekom, u kom je otkrivena viša nego dopuštena koncentracija Aflatoksina M1, a onda u medijim mnogih drugih, povezanih afera, poput pitanja ‘nestalog’pokretnog laboratorija, tzv. ‘kombija istine’, optužbi sa svih strana o nedovoljno dobro provođenim kontrolama međunarodne razmjene stočnom hranom i robom općenito, pa do gotovo prave pobune seljaka, reagirali su i Prijatelji životinja dopisom u kom iznose vrlo čvrste i činjenicama potkrijepljene stavove protiv konzumacije mlijeka životinjskog podrijetla općenito.
Mlijeko životinjskog podrijetla opasno po zdravlje?
‘Potrebu za kalcijem ljudi moraju zadovoljiti, ali mlijeko je posljednja stvar koju bi zbog toga trebali uzimati. Zeleno lisnato i ostalo povrće, tofu, sjemenke, orašasto voće, suhe smokve, sokovi i ostali napitci kojima je dodan kalcij odlični su biljni izvori kalcija, štiteći pritom od osteoporoze koja nastaje upravo kroničnim prekomjernim unosom bjelančevina životinjskog podrijetla’, stoji u dopisu.
‘Kravlje mlijeko svojim sastavom nije namijenjeno ljudskoj prehrani, već odrastanju teleta. Stoga ne iznenađuje da njegova konzumacija može negativno utjecati na zdravlje djece i odraslih. Usto, dobro se zna da su krave u mliječnoj industriji biološki strojevi. ‘Proizvedu’ nekoliko desetaka puta više mlijeka od svoje prirodne količine, a posljedice – bolesti kako kod krava, tako i kod ljudi. Mlijeko dolazi od krava deformiranih selektivnim rasplodom, unakrsnim rasplodom i umjetnom oplodnjom. Umjesto travom, hrane se stočnom hranom punom kemikalija, često upotpunjenom antibioticima i hormonima. Većina mliječnih proizvoda koje kupujemo sadržava alergene, masti, kolesterol, herbicide, pesticide, dioksine, antibiotike, krv, gnoj kao posljedicu upala vimena, bakterije i viruse’ upozoravaju Prijatelji Životinja.
Neke medicinske činjenice
Ono što ćemo nabrojati u ovom, zbog medicinskih naziva dugom pasusu, treba uzeti sa maksimalnom dozom opreza, ali ipak i činjenice da je sve to vrlo lako provjeriti. Kod odraslih: bolovi, grčevi, proljev i nadutost zbog nepodnošenja mliječnog šećera laktoze; povećana sklonost arteriosklerozi i posljedično kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim bolestima; alergijske reakcije na mliječne bjelančevine i na zagađenja unutar mlijeka; povećani rizik za obolijevanjem od pojedinih vrsta raka; zarazne bolesti uzrokovane raznim vrstama bakterija, virusa i drugih mikroorganizama kojima mlijeko i mliječni proizvodi mogu biti zaraženi; ‘bolest kravljeg ludila’; rezistencija na antibiotike radi učestale izloženosti antibioticima iz kravljega mlijeka; utjecaj hormona, nataloženih pesticida i ostalog zagađenja; osteoporoza; moguća povezanost raznih vrsta leukemija s kravljim virusom leukemije i td. U djetinjstvu: alergije, konstipacija, sideropenična anemija, infekcija uha, začepljenje sinusa i hunjavica, astma, rani početak arteriosklerotičnih promjena na krvnim žilama, juvenilni dijabetes (tip 1) od kojeg osobe ostaju doživotno vezane za inzulin, akne, karijes, probavne smetnje uključujući sindrom iritacije crijeva i Crohnovu bolest, zarazne bolesti, pretilost…
Kada se pročitaju imena gore pobrojanih zdravstvenih problema, na koje ne upozoravaju samo aktivisti za životinjska prava, već liječnici i nutricionisti koji rečene dovode u vezu sa konzumacijom mliječnih proizvoda životinjskog podrijetla, onda bi se trebalo dobro informirati o svojim prehrambenim navikama. Mliječnoj industriji, njenom lobiju i propagandi, ali i milijunima ljudi u svijetu koji posredno ili neposredno žive od mljekarstva usprkos, treba možda mijenjati svoje navike u prehrani jer sve govori kako u ovome ima barem pola istine. A industrije i mljekari će morati reorganizirati svoja sredstva i proizvoditi nešto što ne ugrožava ljudsko zdravlje.
