Turizam je konačno dobio sveobuhvatnu i po mnogima kvalitetnu strategiju razvoja do 2020. na kojoj se radilo gotovo dvije godine. Osim nositelja, Ministarstva turizma i Instituta za turizam, u izradu tog dokumenta bio je uključen cijeli sektor, pa i šira javnost.
To je ujedno i prva strategija turizma koju je usvojila Vlada i koja se do kraja veljače treba naći i na usvajanju u Saboru, čime joj se daje dodatna vrijednost nacionalnog strateškog dokumenta.
Kao i svaka strategija, i ova je već tijekom izrade, pa i nakon objave, nailazila i nailazi na prijepore u javnosti, medijima, struci, od toga da ne može ‘moto’ strategije biti ‘turizam su emocije’ preko kritika na račun pratećeg videospota do ocjene da su postavljeni ciljevi ‘bajka’.
Za razliku od prijašnje tri strategije koje su se u zadnjih 20 godina u hrvatskom turizmu pojavljivale, ova je najkompletnija i najsažetija. U više od deset izvješća obrađene su gotovo sve najvažnije teme vezane za turizam i globalno okruženje, napravljena su brojna tržišna istraživanja, konzultirani brojni domaći i strani dokumenti razvoja, a i stručnjaci Instituta za turizam ističu kako je to najveći posao koji su do sada radili i da je to vjerojatno najjača ikad napravljena strategija u Hrvatskoj.
Ciljeve strategije predstavnik putničkih agencija Boris Žgomba smatra vrlo ambicioznim, ali realno ostvarivim. Dodaje da ostvarenje postavljenih ciljeva ovisi najviše o turističkom sektoru i svim njegovim djelatnicima, ali i okolnostima na tržištu, globalnoj ekonomskoj situaciji te trendovima potražnje i ponude. Najvećim izazovom strategije i njene realizacije označava reagiranje i djelovanje regionalnih i lokalnih sredina te ljudi na terenu.
Predstavnik kampova Tihomir Nikolaš smatra da je definitivno dobro da je sektor konačno dobio strategiju, itekako potreban dokument oko kojeg će se svi okupiti i zajednički ga provoditi te po tome kreirati i sve druge turističke (regionalne i lokalne) strategije.
Ciljeve postavljene za kamping (oko sedam tisuća novih kamp mjesta) s jedne strane drži jako neambicioznim jer se tu radi o tek dva veća kampa, ali s druge strane, ako se gleda s pozicije regulacije, izdavanja dozvola, urbanističkih propisa i sličnog, to je vrlo ambiciozno jer se zna da se na prst jedne ruke može nabrojiti broj novootvorenih kampova u zadnjih nekoliko godina.
Generalni smjer razvoja kampova u strategiji ocjenjuje dobro pogođenim jer se ide u smjeru holiday resorta, a posebno mu je zanimljiva ideja o tematiziranju kampova s posebnim sadržajima.
I mali i obiteljski hotelijeri podržavaju strategiju, a njihov predstavnik Šime Klarić vjeruje da će se do 2020. otvoriti i više od strategijom predviđenih 200 malih hotela kojih je sada u Hrvatskoj više od 300. Od malih poduzetnika u turizmu se općenito očekuje najviše aktivnosti, čemu će, po Klarićevu mišljenju, pridonijeti i to što dosta njih na lokalnim razinama već dugo razmišlja o tome da svoje apartmane, restorane, pansione i slično pretvori u male hotele. Neki od njih spremaju i projekte za prijavu na nove programe HBOR-a te ministarstava turizma i poduzetništva.
Iako se često u kuloarima spominje kako strategija najviše pogoduje hotelijerima jer, uz ostalo, predviđa udio hotelskih kapaciteta sa sadašnjih 13 do 14 posto do 2020. u ukupnim smještajnim kapacitetima povećati na bar 18 posto ili za dodatnih 20 tisuća hotelskih soba, predstavnik velikih hotelskih kuća i poslodavaca u hotelijerstvu Kristian Šustar ističe da to nije ništa čudno niti neostvarivo.
Samo da se u funkciju stavi oko osam tisuća kreveta koji su sad neiskorišteni u devastiranim i zapuštenim (još od rata) objektima, hotelski kapaciteti se povećavaju za 10 do 15 posto u odnosu na sadašnje kapacitete, kaže Šustar.
Uz aktiviranje tih kreveta i, nada se, uspješnu predstojeću privatizaciju hotelskih kuća u većinskom državnom vlasništvu, i hrvatski ulazak u EU drži dobrim signalom vanjskim i domaćim investitorima, čime i strategijom predviđenih sedam milijardi eura investicija u turizam do 2020. postaje realnim ciljem.
Upozorava da će ipak dosta toga ovisiti o tome kako će Hrvatska kreirati investicijski okvir, čega nema bez promjene sustava.
‘Činjenice su da je Hrvatska danas jedna od najatraktivnijih destinacija na Mediteranu, da hrvatski turizam raste i u godinama kada svi zbog krize padaju, ali s druge strane turizam u investicijama dijeli sudbinu drugih sektora, stagnira, ulaže malo ili ništa, što zasigurno ne pridonosi njegovoj konkurentnosti. Očekujem da će se to baš uslijed realizacije strategije promijeniti u godinama koje dolaze’, zaključuje Šustar.