Nije važna gluhoća uha ako duh čuje. Gluhoća duha je jedina prava, neizlječiva gluhoća, rekao je slavni pisac Viktor Hugo, a naši sugrađani su na Valentinovo, sudjelovanjem u akciji puštanja lampiona i “govorenjem” znakovnog jezika pokazali da njihove duše čuju. Trenutak kad su Zadrani zajedno govorili znakovnim jezikom nešto je što se svima urezalo u pamćenje i nešto je najljepše što smo mogli doživjeti te večeri, rekli su Miki Savić, tajnik Udruge osoba oštećenog sluha i Paula Čovo, tumač znakovnog jezika.
Zahvalili su svim građanima koji su se odazvali akciji i govorili znakovnim jezikom, što se dogodilo prvi put u Zadru, a možda čak i u svijetu, čime su svi članovi udruge oduševljeni i dirnuti. Savić je u ime udruge zahvalio svima koji su kupili lampion te na taj način pomogli rad udruge.
Predrasude prema gluhim osobama
– I dan danas postoje predrasude prema gluhim osobama, roditelji se često srame toga pa se sami probijaju kroz život, umjesto da nas pitaju za pomoć. Najveći problem gluhih osoba je komunikacijska barijera, jer kad je čovjek gluh on je odvojen od informacija i komunikacije, rekao je Savić. Rad udruge je stoga, rekao je, usmjeren upravo na pomoć članovima u svakodnevnom životu. Zbog toga su, uz pomoć nadležnog ministarstva, zaposlili i tumača hrvatskog znakovnog jezika, koja je svojevrsna karika između svijeta čujućih i gluhih. Paula Čovo, tumač znakovnog jezika, pomaže članovima pri obavljanju brojnih obveza, kao što su na primjer, odlazak liječniku, u policiju, ali i u školi.
– Trenutačno pomažem jednoj djevojčici koja ide u srednju Ekonomsku školu, s njom pratim nastavu i pomažem joj u praćenju nastave. Ovim putem se zahvaljujem školi što mi je omogućila sudjelovanje da bi se ta djevojčica mogla uključiti u nastavu, a kasnije i lakše integrirati u svijet, rekla je Čovo koja je učenje znakovnog jezika počela prije nekoliko godina, a u udruzi radi od rujna 2011. godine.
Gluhima potrebna pomoć
– Oduvijek sam htjela naučiti znakovni jezik jer sam i u široj obitelji imala gluhu osoba koja s gotovo ni s kim nije mogla komunicirati. Kad sam krenula na fakultet uz prijateljicu sam polako počela učiti znakovni jezik. Kad je udruga održala školu znakovnog jezika javila sam se, naučila ga i sad radim u udruzi. Znakovni jezik je kao svaki drugi strani jezik, ima svoje zakonitosti, pravila, gramatiku i stalno ga moram učiti i nadograđivati svoje znanje, kazala je Paula i dodala da je često članovi udruge ispravljaju, pomažu i nadopunjuju njezino znanje.
Udruga će jedan dio sredstava dobivenih od prodaje lampiona iskoristiti za organiziranje nove škole znakovnog jezika, pa se nadaju da bi uskoro u Zadru mogli imati još jednu osobu koja bi mogla pomoći gluhima u svakodnevnoj komunikaciji.
– Na ovaj način rušimo barijere, olakšavamo život gluhima u obavljanju svakodnevnih obveza. Zamislite, na primjer, odete u bolnicu gdje imaju sustav prozivanja, a oni ne čuju da su prozvani. Tu znaju nastati nesporazumi, a uz tumača ih nema, dao je Savić jedan primjer problema s kojima se gluhe osobe susreću.