– Spolni odgoj nasilno se provodi. Ukoliko to opstane donijeti će razarajuće posljedice za djecu i mlade!, kazali su u uvodnom dijelu organizatori tribine o spolnom odgoju, a potom je riječ preuzela dugo iščekivana Judith Reisman.
Zadrani, koji su se prema očekivanjima, okupili u iznimno velikom broju u dvorani samostana Školskih sestara franjevki u Arbanasima, dočekali su američku znanstvenicu sa oduševljenjem i divljenjem. Doktorica Reisman srdačno je pozdravila sve okupljene te svoje izlaganje započela već pomalo dosadnom izjavom
– Nitko osim vas samih ne može niti smije odgajati vašu djecu! Samo vi imate pravo da odlučite kako odgajati svoju djecu!, popraćeno je gromoglasnim pljeskom.
Judith je svoje jednosatno skraćeno izlaganje temeljila na istraživanja Alfreda Kinseya, američkog znanstvenika koji se naziva ocem seksologije. Naime, dotični je znanstvenik svojedobno vršio razne eksperimente s djecom, koji su podigli veliku prašinu u ondašnje vrijeme, a takvo se nepromijenjeno stanje zadržalo i do današnjega dana. Činjenica je da su određene izložene stavke o Kinseyu apsolutno i nepobitno točne, međutim, valja napomenuti da dotična znanstvenica niti u jednom trenutku nije spomenula svoja istraživanja i pobijanja njegovih teorija niti išta istakla kao svoje osobno stajalište potkrijepljeno konkretnim činjenicama. Reisman je naprosto nabrajala metodološke pogreške Kinseya te navodila brojna navodna zlostavljanja koja je znanstvenik vršio na djeci. Predavanje je bazirano na pustom prepričavanju dramatičnih zaključaka dotičnog znanstvenika, a Reisman je konstantno ponavljala jedno te isto
– Može li se ovo nazvati znanošću? Je li ovo uistinu znanost? Plaši li vas činjenica da će se spolni odgoj vaše djece temeljiti na ovim istraživanjima?, postavljala je Reisman očigledno retorička pitanja.
No, ono što naprosto iznenađuje jest da je većina prisutnih slijepo slušala i upijala ovo površno i podosta neutemeljeno predavanje s ponekim odobravajućim komentarom i pljeskanjem na svaku njenu izjavu izraženog tonaliteta, nerijetko nebitnu i posve apsurdnu. Moglo se zaključiti da nitko od okupljene publike ne sagledava širi aspekt ove farse koja se u našoj zemlji podigla oko uvođenja spolnog odgoja u škole. Ovakvo što mogu odobravati samo pojedinci koji zadrto slušaju protivnike ove ideje, a koji pak svoje stavove zadržavaju na prostoj ljudskoj ograničenosti i stereotipima, te crkvenim nastojanjima i sklonosti da još jednom, po tko zna koji put, od muhe naprave slona.
Uz sav taj cirkus, neizostavno je spomenuti (ne)organizaciju ove tribine, gdje prije svega valja izdvojiti prevoditelje koji naprosto ne znaju svoj posao prevođenja, međusobna uskakanja i pripomaganja, tako da se taj dio mogao nazvati svime, ali ne i prevođenjem. I oni koji slabo poznaju engleski jezik prije su mogli pratiti i razumjeti amerikanku židovskog podrijetla, nego li dotične kvazi prevoditelje. Jednako pohvalan je i uvodni govor o biografiji doktorice Reisman koji je održao član udruge Vigilare, koja je također jedna od suorganizatora ovog velikog eventa. Čitanje životopisa i isticanje određenih činjenica dodalo je na dramatičnosti ovog ispiranja mozga onih koji su si to luksuzno dopustili.
I na kraju svega ovoga što je Zadar vidio i čuo od velike doktorice Judith Reisman, možemo se samo zapitati – što li se to zbiva u Lijepoj našoj, a da se ovime tolikim trudom nastoji zataškati? (op.a.) Jer, cijenjena nacijo, zar je uvođenje spolnog odgoja u škole, zbilja toliko velika greška i opasnost za mlade? Zar je edukacija bilo koje vrste loša stavka? I mogu li mladi time uistinu postati “iskrivljenih viđenja, promiskuitetni i loše osobe”? Zar je ovo tematika kojom bi se trebali baviti dok ljudi doslovce skapavaju od gladi i bore se za opstanak? Ako je tako, nema nam pomoći.
Svatko tko ima imalo zdravog razuma zapitat će se čemu ta cijela suluda farsa i je li nam cijenjena komunikologinja Reisman zaista bila potrebna.