U zadnje tri godine, otkako je biološka terapija uvrštena na listu takozvanih skupih lijekova, do nje je uspjelo doći tek 400 novih pacijenata oboljelih od teških autoimunih bolesti. Primjenu ove suvremene terapije, koja nažalost godišnje košta i do sto tisuća kuna po pacijentu, trenutno očekuje 200-tinjak oboljelih, no potrebe su daleko veće, ali zbog dodatnog financijskog opterećenja u bolnicama se izbjegava uvođenje terapije novim pacijentima.
‘Biološka terapija je suvremena terapija i pacijente doista vraća u život’, tvrdi Nenad Horvat, predsjednik udruge oboljelih od reumatoidnog artritisa Remisija. Odlukom HZZO-a biološka terapija je unazad tri godine uvrštena na listu skupih lijekova, no koristi je tek 850 pacijenata oboljelih od reumatoidnog artritisa, ankilozantnog spondilitisa i psorijatičnog artritisa, premda u ovom trenutku, prema Horvatovim riječima, ima 5.845 oboljelih koji bi udovoljavali kriterijima za primjenu biološke terapije u liječenju.
Iako je HZZO biološku terapiju 2010. uvrstio na listu lijekova, pacijenti je mogu dobiti iz fonda HZZO-a tek nakon godinu dana prethodnog liječenja njome na teret bolničkih proračuna. Kako napominje predsjednik Remisije, zbog toga ovu terapiju koristi manji broj pacijenata. Naime, terapija godišnje košta oko 90 tisuća kuna po pacijentu, što jako opterećuje bolničke proračune.
‘U posljednje tri godine u procesu liječenja biološkom terapijom je tek 400 novih pacijenata, pa se stječe dojam da nema pacijenata kojima bi ona bila potrebna, no to nije tako’, kaže Horvat. Dodaje da bi, prema procjeni Udruge, svake godine trebalo bi omogućiti liječenje ovom suvremenom terapijom za 300 do 400 novooboljelih.
Iz udruge Remisija stoga apeliraju da se biološka terapija primjenjuje od prvog dana kad je bolest utvrđena jer smatraju da se zbog ‘kratkih’ bolničkih proračuna stvaraju uska grla, odnosno da bi biološka terapija bila dostupnija pacijentima kad ne bi isprva išla na teret bolničkih proračuna. Naime, Horvat upozorava da je oko 200-tinjak pacijenata, koji su napravili sve potrebne pretrage te ispunjavaju kriterije za odobravanje biološke terapije, na svojevrsnom čekanju jer domicilne bolnice nemaju novaca.
‘To je naprosto ograničilo ulaz novooboljelih na tretman biološkom terapijom. Oboljelima u Hrvatskoj je i dalje gotovo nedostupna. Slovenija, koja ima oko dva milijuna stanovnika, dakle upola manje od Hrvatske, u 2011. na liječenju biološkom terapijom imala je 1.050 pacijenata.
Mi smo i po tome na samom dnu u Europi’, napominje Horvat, iznoseći porazan podatak da je, od 16 tisuća oboljelih od reumatoidnog artritisa, u ovom trenutku u procesu liječenja biološkom terapijom svega 1,4 posto, to jest 21 oboljeli, dok je, na primjer, u Slovačkoj na biološkoj terapiji 1.600 pacijenata s istim oboljenjem.
‘Povjerenstvo za lijekove je na sjednici održanoj 21. siječnja dalo zeleno svjetlo prijedlogu Hrvatskog reumatološkog društva da se biološka terapija aplicira od prvog dana kad je indicirana, međutim, potvrde od Upravnog vijeća HZZO-a još nema’, veli predsjednik Remisije. Napominje da se uz biološku terapiju, osim što se oboljelima povećava pokretljivost i smanjuju bolovi, oboljeli vraćaju u život i radni proces, pa je važna i s aspekta društvene koristi, za što se oboljeli od ove tri autoimune bolesti nadaju da će i u Hrvatskoj biti prepoznato.