Vjerovanje da u seksu uživate jednako, ako čak ne i više od vaših susjeda veliki je izvor sreće, pokazala je nova studija.
Nova studija provedena na Sveučilištu Colorado Boulder otkrila je kako seks, kao i količina mjesečne zarade, ljude čini sretnima i zadovoljnima, sve dok je ta količina veća negoli ona kod njihovih susjeda i poznanika, piše Daily Mail.
Profesor sociologije Tim Wadsworth na Sveučilištu Colorado Boulder analizirao je podatke prikupljene između 1993. i 2006. godine skupljenih tijekom istraživanja General Social, koje se odnosilo na ispitivanje javnog mnijenja koje je pratilo psihu američkog društva od 1972. godine. Na kraju su u istraživanju prikupljeni podaci od 15.386 ljudi.
Od početka istraživanja svi ispitanici upitani su smatraju li se ‘jako sretnima’, ‘prilično sretnima’ ili ‘nesretnima’. Nakon uzimanja u obzir činjenice kao što su dohodak, bračno stanje, zdravlje i dob, ispitanici koji su imali seksualne odnose barem dva do tri puta mjesečno u 33 posto slučajeva su se češće izjašnjavali sretnima negoli osobe koje se nisu seksale posljednjih 12 mjeseci.
Profesor Wadsworth zaključio je kako osobe koje redovito uživaju u seksu češće bilježe veće razine sreće. Tako su rezultati pokazalo kako osobe koje u seksu uživaju jednom tjedno su 44 posto sretniji od onih koji seks nisu prakticirali godinu dana, dok su oni koji su seks imali dva do tri puta tjedno imali 55 posto veće šanse za veću razinu sreće.
No studija, koja je nosila naziv ‘Sex and the Pursuit of Happiness: How Other People’s Sex Lives are Related to Our Sense of Well-Being’ također je otkrila kako osobe koje redovito prakticiraju seks, no smatraju da to čine rjeđe od svojih vršnjaka su nesretnije nego li osobe koje smatraju da se seksaju više i češće od svojih vršnjaka.
‘Sam seks nas usrećuje, no razmišljanje da to činimo češće nego li ljudi oko nas, čini nas još sretnijima. Kao vrsta, mi imamo tendenciju brinuti se da kako se ne možemo mjeriti sa idealima. Obično ne gledamo na druge ljude s visoka i ne smatramo da smo bolji od njih. Obično se uspoređujemo s drugima te pomišljamo kako nismo dovoljno dobri’, kaže profesor Wadsworths.